Citiraj bili prvotno napisa
Radim i malenu od četiri godine čuvaju moja i suprugova mama, dio tjedna jedna dio druga. U početku je to bilo super rješenje jer su obje imale slobodnog vremena a i unučicu na čuvanju. Međutim, sada se pojavio problem jer moja Ana hoće samo kod moje mame ( imam sestru koja joj posveti dosta vremena što Ani odgovara, a kod svekrve je "vojni ustroj", učenje, .. u redu su prema njoj ali Ani više odgovaraju moji). E sada problem, jer muž teško to prihvaća a i njegovi, voli Ana i njih ali izbjegava na sve načine odlazak. Na jesen ću je upisati u vrtić, takav nam je bio plan i bez ovoga sada. Kako odraslima ( mužu i svekrvi ) objasniti da u tome nema ništa loše i da ona jednako voli i njegove? Kako se trebam ponašati u cijeloj situaciji jer mi sve to postaje neizdrživo? Usput, njegovi žive u stanu iznad nas.
E, bili, razumijem te, jer mi imamo slican problem, ali na svu srecu slabije izrazen - vec i zato sto Vedran normalno ide u vrtic, a kod baka je samo ponekad vikendom ili popodne kad imamo neke obaveze. Kao mali je volio ici kod obje bake, a sad puno vise voli ici kod moje stare jer ona zivi sama i kreativka je po prirodi pa se onda puno bavi sa malim i uvijek iam neke razonode. Kod zeninih je isto veca disciplina, djed je vec dosta star, a baka stalno zauzeta kucanskim poslovima (nuznim i onim drugim ) pa se ne bavi malim bas puno.
Vedran je bas jucer bio kod njih i navecer je imao histericni napadaj i navecer iza dnevnika htio prije povratka skakati po krevetima i hodati uokolo jer je preko dana bio "na kratkoj spagici" bez puno kretanja i zabave.

Dakle, sreca je sto ne moramo se oslanjati puno na bake sto i tebi savjetujem - sto prije u vrtic!
Druga nasa sreca, a tebi nesreca je sto su ti muzevi roditelji tako blizu. Zena i ja smo specijalno trazili stan na drugom kraju grada (mi smo na zapadu, a zenini i moja stara na istoku) samo da ne budemo blizu njih. Nekad je ta blizina prakticna, ali (svaka cast iznimkama!) puno je bolje kad su oni dalje, jer po nama ta blizina samo donosi probleme ... Ja se npr. sasvim dobro slazem sa svojom starom, ali najsretniji sam kad je izmedju nas barem 10 km i kad se vidimo 2-3 puta mjesecno i cujemo svakih par dana telefonom.
U obitelji u kojoj sam odrastao (imam jos sestru, a tata je umro lani) su uvijek bili najbolji odnosi kad smo svi bili na zdravoj distanci. Znam da to ne mogu imati svi, ali duboko sam uvjeren da je to najbolje za one koji to mogu.

A kaj se tice rjesenja - izdrzi nekako do vrtica, a nadam se da se stvari mogu normalno objasniti i tvom muzu i njegovim roditeljima - to nije nista osobno vec jednostavno cinjenica da dijete vise voli biti kod x a ne kod y i to je tako. Naravno, nemoj(te) ih sad potpuno ekskomunicirati i malu ne pustati tamo, tu i tamo treba otici, ali ako vise voli kod tvojih pa nek ide onda tamo ...

Bas me sad zanima kakvi ce biti dalji postovi na ovoj temi - mislim da ima puno obitelji kod kojih djedovi/bake igraju (pre)veliku ulogu u zivotu ...