Nisam znala kako staviti naslov, ma evo o čemu se radi. Premorena sam, fizički i psihički. Možda ćete me i osuditi kada ovo napišem, al počela sam razmišljati o prestanku dojenja. Imamo 8 mjeseci i nakon silne i neopisive želje da dojimo sada sam doslovno u jednom momentu počela razmišljati, u biti mi je bomba u glavi. Čas ne mogu zamisliti da prestanemo dojiti, čas bi najrade nestala na par dana. Nije me sram, jer vjerujem da je sigurno svakome tako, dvoje djece, nespavanje, nedostatak vremena za sebe, sa muzem.... Možda mi je ovo samo neka faza. Više i ne znam koliko dojimo po noći, po danu kad me vidi leti na mene, plače čim sam na vidiku. Ima dva do tri obroka dohrane i sve smaže, mali buco, samo sada doji još više. Molim vas samo za malo podrške, jer ako to spomenem svojima samo će me nagovarati da je i bilo vrijeme. Jel netko imao sličnu fazu? Hvala!