Pravila, pravila....

[Zorana]

Interesira me kako se nosite s odbijanjem djeteta da sudjeluje u nekim obiteljskim ritualima ili odbijanjem poslusnosti kad su neke uobicajene procedure u pitanju. Npr. ako dijete nece da sudjeluje u obiteljskom rucku nego gleda tv. I uporno odbija sjesti i jesti, a nakon pola sata se sjeti da je gladno. Ili, ako je vrijeme spavanja, sve se odradi, pripremi, procita se prica i onda pocinje kaos....nece da spava, ustaje, trci okolo, vristi, cereka se....a oci se same sklapaju od umora. Uglavnom, moja Jasena se suprostavlja apsolutno svakoj naredbi ili molbi....nista na nju ne djeluje....a ja nemam pojma sta krivo radim. :?

[Anita-AZ]

Da li netko tko je večeras uspavao dijete u 23:15 u koferu od gitare ima pravo izigravanja savjetnika?

[sorciere]

Da li netko tko je večeras uspavao dijete u 23:15 u koferu od gitare ima pravo izigravanja savjetnika?

a di spava gitara? (ili nju nosaš da ne plače ).

zorana - dijete ti je ofca. mislim da nema posebnog lijeka - osim blage ustrajnosti, i (tvog) zadovoljstva najsitnijim pomacima. za ostalo - strpaj živce u džep. zato ja uvijek imam velike džepove...

[Zorana]

Anita
Sorci, predlazes li ikakve druge mjere osim stalnih pregovora i razgovora?
Npr. vecerasnja scena...spremile su se njih dvije za spavanje. Jasena u zadnjem trenutku bojkotira stvar. Pocinje cerekanje, baca se po Zorki, Zorka se pridruzuje, divljaju, Jaseni krevet postaje pretijesan pa krece ustajanje, trckaranje......Par puta joj fino kazem da se vrati u krevet, onda podizem ton, onda zagalamim. Stize muz i preuzima Jelenu jer s Jelenom u ruci nema sanse da ista rijesim. Na kraju muz stupa na scenu, i njega totalno ignorira i nastavlja po svome. Onda je muz podigne i stavi na krevet....tu se smrtno uvrijedila, plakala, dozivala me uplakana neke dvije minute i zaspala ko klada.

[Brunda]

Gitara u krevetu između muža i Anite
Što se tiče ovaca, pobit ću tvrdnju i reći da ni neke ribe ne zaostaju puno, dapače
Nemam duboke džepove kao sorcie, ali i sa svojim plitkima nekako guram. Nekad bolje, nekad lošije. Uglavnom ovisi o raspoloženju i oblosti kotača kojeg guram
Ali ipak primjećujem, da što više guram, kotač je sve okrugliji pa je lakše... osim kad se popiknemo na neki kamenčić.
Uglavnom, iz dana u dan, tjedna u tjedan, mjeseca u mjesec, ...

[sorciere]

uf, to ti je ko da loviš živo srebro .

očito su već skužile tvoje metode, i da nakon galame nema posljedica... klinci su prefrigani, al onako...

ja prolazim isto... prvo upozorim, pa zamolim, pa galamim - a rezultat je - po njenom... nažalost - prevelika je da ju podignem i stavim u krevet... (ne znam samo koji smajlić da stavim. ili )...

kad je bila manja, bilo je jedno upozorenje - nakon toga urlik, i gašenje svjetla. ah, gdje su ti dani... :/

[Zorana]

I kako se nosis s tim da na kraju bude po njenome? Kako uopce rjesavas takve stvari sada? Ne tuces, ne kaznjavas....sta radis onda? Mislis li da si u necemu trebala biti drugacije prije pa da bi to sada bilo lakse ili bolje?

[aleksandra70vanja]

ja prolazim isto... prvo upozorim, pa zamolim, pa galamim - a rezultat je - po njenom... :/

moja je kravica pa je isto tvrda, rogata
i sad joj je glavno da mora biti na njeno
-" mama dosta je bilo po tvome
sad mora biti na moje
djeca se moraju slušati"

[aleksandra70vanja]

riješenje nemam
dok imam živaca gledam je kako 10x dolazi iz sobe u DB po knjigu, igračku, dekicu... ili traži 5x vode
kad podivljam vrisnem i zaprijetim da ću ugasiti svjetlo
to se sve odvija nakon što joj MM ispriča priču i ja pročitam knjigu
s tim da je moja jedinica pa mislim da je i u tome problem jer je stvarno razmažena, sve joj puštamo

[Zorana]

Meni je problem i to sto ona i prijetnju posljedicama okrene na svoj mlin. Tako smo prije par mjeseci isli van. Izricito je htjela da idemo bez kolica. I negdje, na pola puta do kuce, krene plac jer hoce da je nosim. Ja vucem neke stvari, Zorku pokusavam drzati za ruku, a ona je uporna i dere se....nooooosiii meeee, uzmiiiiii me. I tu ja fino zaprijetim da cemo drugi put uzeti kolica kad vec nece sama da seta. I sta dobijem? Dernjavu sve do doma da ona hoce kolica.

PReksinoc joj je muz zaprijetio da ce ostati sama u sobi ako se ne smiri. I sta se desilo? Pocela se derati da hoce biti sama.

Tako da tim prijetnjama uvijek nekako sami sebi skocimo u stomak. 8)

[Zorana]

Aleksandra, upetljava li se tvoj muz u takve sukobe?
Meni je i dodatni problem to sto muz obicno stupi na scenu onda kad ja pogubim zivce. Onda on zagalami, nekad ga poslusa, nekad ne, ali uglavnom onda ispada da je on bad guy...A to mu se bas i ne svidja. Kaze da moram ja probati rijesiti problem koji imam s njom, moram joj ja biti autoritet jer me ona nece tako dozivljavati ako svaki put zovem njega. I ja znam da je to tako. Ali, kad je po deseti put nesto zamolim, a ona mi se samo cereka i opet uradi po svom...stvarno izgubim zivce. :/

[sorciere]

I kako se nosis s tim da na kraju bude po njenome? Kako uopce rjesavas takve stvari sada? Ne tuces, ne kaznjavas....sta radis onda? Mislis li da si u necemu trebala biti drugacije prije pa da bi to sada bilo lakse ili bolje?

ne bih ništa mijenjala u onom kakva sam bila.
vjerujem da su moji postupci i ponašanje bili u redu, i da sam joj na dovoljno jasan način davala do znanja što je ok, a što nije... sadašnje ponašanje sigurno nije posljedica nečeg što sam krivo radila.

sad je u godinama koje su i njoj teške, pa joj nastojim što manje zagorčavati život... proći će ju... jes da je meni teže, ali razumijem i nju... znam da to ne radi iz neke zloće.... (kao što reče jedan mali u filmu: ja bih najrađe pobjegao u šumu, da ne moram u pubertet )

šta radim? isto što i ti... .. očito s istim efektom...

[Zorana]

Bas si me utjesila.
Ali, dobro, bar cu se tjesiti da nisam na krivom putu.

[Maja]

Moja Nola vaga. A strašno slična ovome što opisuješ (a i aleksandra70vanja). Vidjet ćeš još za koju godinicu kad ti skreše - meni je skroz fascinantno kako se ona sa mnom razgovara, kako me nadmudruje, kako se ne da. Nekad nemam strpljenja, nekad nemam ni vremena i onda istjeram po svom, pa makar to značilo da je fizički maknem (ako su bitne stvari koje ne mogu čekati ili koje se ne mogu drukčije). U ostalom uglavnom pregovaram, razgovaram, učim se i ja nadmudrivati (iako mi to nije nikad bila jača strana) ili jednostavno se nekad nasmijem i taj smijeh nas obje ponekad resetira.
Da rezimiram, ne znam ni ja recept. Ali, obožavam taj njen karakter, pa i kad me izluđuje.

[Zorana]

Sto se mog ponasanja tice, ja bih rado da se malo manje derem. Al mi bas ne polazi za rukom. Uskoro mi stize knjiga Budizam za majke. Pa se nadam cudu. 8)

[Zorana]

E, al ko sto kaze Sorci, lako ih je sad fizicki maknuti....

[sorciere]

Uskoro mi stize knjiga Budizam za majke. Pa se nadam cudu. 8)

kupi ti budizam za djecu... pa ti ovaj za majke neće ni trebati

[Zorana]

[Maja]

E, al ko sto kaze Sorci, lako ih je sad fizicki maknuti....

pa da, kasnije ću se JA fizički micati
Ja već sada točno mogu vidjeti kako će izgledati naše "pubertetske" svađe. Dio mene je u užasu a dio nekak uživa.

[Zorana]

I, sta sada? Tjerate li ih za stol kad nece da dodju? Kad vec nece, dajete li im rucak petnaest minuta nakon sto rucak zavrsi?
Povedete li ih van nakon dvadest finih molbi i jos toliko proderavanja da obuku jaknu?
I da ne nabrajam dalje....

[Maja]

Sto se mog ponasanja tice, ja bih rado da se malo manje derem.

Meni se sin nakon jednog vikanja neki dan prvi put spakirao da on odlazi.

[sorciere]

idem ju izbacit iz MOG kreveta, jer oću spavati... VRIIIIIIIIŠT!!!

nemrem bolivit...


upravo mi je rekla: PUSTI ME JOŠ PAR MINUTA, PA ĆEŠ ONDA IĆI SPAVATI!!! :shock:


nemrem bolivit...

[Zorana]

Majo :/ Mogu mislit kako ti je bilo.

[Zorana]

Sorci, moji spavaju snom pravednika.

[Maja]

I, sta sada? Tjerate li ih za stol kad nece da dodju? Kad vec nece, dajete li im rucak petnaest minuta nakon sto rucak zavrsi?
Povedete li ih van nakon dvadest finih molbi i jos toliko proderavanja da obuku jaknu?
I da ne nabrajam dalje....

Moja oće za stol. A ovo dalje, da, oblačimo se beskonačno dugo. I da, na kraju ih povedem. Nisam uvijek dosljedna.
Al, s druge strane, vrijedi isto kao i za sve drugo, malo strpljenja i malo više mira obično čuda naprave. Samo ih treba naći u onom kaosu. Nekad možeš bolje, nekad ne.

[sorciere]

Sorci, moji spavaju snom pravednika.

samo ti meni vadi mast...

[Maja]

Majo :/ Mogu mislit kako ti je bilo.

Pa zapravo nije bilo jako strašno jer sam, unatoč deračini imala pravo (ne znam jel bilo neko udaranje u pitanju ili što), i on je pošao k tati, al je reko da ga ni tata ni ja ne volimo i bio sav nesretan. Pa smo imali razgovor o tome kako neslaganja ne znače da se ne volimo, da se svi posvađamo i da nisam trebala vikat i tako nešto svašta i raspakiro se. Baš je bio nekako sladak.

[Zorana]

Pa vidis da sam ja budna. Zar to nije kolegijalnost na djelu?

[Zorana]

A meni je Zorka neki dan rekla da ne voli kad se uvalimo i depresiju i deremo se na nju. Jos ne znam odakle je iskopala to "uvalimo u depresiju".

[Maja]

Meni rekao jan neki dan "ti si ko baka, stalno hoćeš da nešto napravimo, a tata je ko deda, stalno govori proste riječi"

[Brunda]

Meni je isto nadmudrivanje riječima super (osim kad sam u žurbi). Genijalno mi je na koje sve načine pokušava stvar riješiti u svoju korist.
Mene više muči njegova agresivnost u nekim situacijama. Uvijek poslije toga, kada se ohladimo, razgovaramo o tome. U zadnje vrijeme mi u tim razgovorima počne s monolozima: "Ali mama, to mi je jedini način koji znam. Kako da se drugačije obranim? Reci mi, reci mi mama".
Nakon svih mojih prijedloga se složi samnom... do slijedećeg puta. Onda opet ispočetka. A kada ga podsjetim na prijedloge koje sam dala najčešće odgovara kako se i on mora nekako ispuhati, a to mu je najbolje kad se tuče :/
Ali ipak, polako polako počinje stvari više riješavati riječima nego agresivom, što mi je znak da smo ipak na dobrom putu.
Istina, to riječima zna ponekada i piknuti ravno u srce, ali dobro, to lakše prihvaćam jer znam da je u afektu, pa makar bilo i " dosta mi je, ja se selim u drugu kuću jer ovo više ne mogu trpiti".

[Maja]

Ah, idem leć
nadam se da vas čeka konstruktivan dan

[Brunda]

Ajme što ste brze u ovo doba noći :shock:
Ja pisala nakon par postova, a u međuvremenu ste ih već 15 nakucale

[Brunda]

A vidim Maja, da se i kod vas pakira na veliko. Mam mi je lakše 8)

[Zdenka2]

Ako dijete ne želi doći na ručak nego gleda TV, upozorim nekoliko puta, podviknem, a ako ne pali, ja gasim TV. Upozorim dijete na moguće posljedice: nema slatkiša poslijepodne, nema crtića, nećemo stići u park i slično. Kada pokažeš odlučnost i jasno ukažeš na granice, oni će obično poslušati. Najgore je puno govoriti u prazno. Doći će za stol kada vidi da ti misliš ono što govoriš. I to ukratko govoriš.

Moja B. je prvih dana radila ovakve večernje predstave. Sve se umiri, sve gotovo, treba ići spavati, a ona počinje show. Riješila sam to relativno brzo, raznim metodama. Dva puta, kad je najviše pretjerivala, premjestila sam je u drugu sobu. Jednom sam prekinula čitanje. Jednom sam joj rekla da sljedećeg dana neće moći gledati crtiće uopće i to sam provela. Nastojala sam dovoljno rano početi spremanje u krevet (oko 8 ), jer premorena djeca lako padaju u euforiju. Ako je trebalo i podviknula sam. Budila sam je ujutro kada M. ide u školu. Na razne načine, raznim sredstvima sredila sam to u roku od deset dana.

[Zdenka2]

Još bih nešto dodala: djeca trebaju pravila. Ja vidim kako je dijete sretno kada mu postaviš granice, kada mu pružiš neke sigurne koordinate. Upravo ponovo čitam Juula, Ovo sam ja, to si ti, u kojem izvrsno govori o tome da roditelj treba voditi dijete, a ne obratno. Dijete ne može samo sebe voditi, jednostavno ne raspolaže racionalnim aparatom potrebnim za to. Ja mislim da tvoja J. čeka da joj postaviš granice.

[maria71]

Ja sam tu negdje kao i Zdenka.

Dajem mu prostor i slobodu, puno više nego što sam ja imala, ali imamo i granice, kilometrima udaljene .no ipak vidljive....

I za sada ih on poštuje.

Ponekad je puno smireniji od mene. Zna pregovarati, ali nikad na moju štetu. ( često puta osjetim da popusti jer je to odabrao, a ne zato jer se boji posljedica )

I tko ga ne bi volio ?

Pitanje je kakav će biti za par godina, sad uživam.

[mama courage]

Još bih nešto dodala: djeca trebaju pravila. Ja vidim kako je dijete sretno kada mu postaviš granice, kada mu pružiš neke sigurne koordinate. Upravo ponovo čitam Juula, Ovo sam ja, to si ti, u kojem izvrsno govori o tome da roditelj treba voditi dijete, a ne obratno. Dijete ne može samo sebe voditi, jednostavno ne raspolaže racionalnim aparatom potrebnim za to. Ja mislim da tvoja J. čeka da joj postaviš granice.

potpisujem od riječi do riječi (osim za juula, jer njega, vidim, svaka od vas drugačije isčitava). isto činim. i ovo za euforično i premoreno dijete. mi smo počeli zxuju stavljati ranije u krevet. oko 8 a ne kao prije oko 9 pola deset, jer tad bi se već razbudila i onda je mogla biti budna i do 10 (tj. 22h), pola jedanaest...

[Zdenka2]

MC, nisam "iščitavala", samo sam citirala. Npr. "U obiteljima odlučuju roditelji... Djeca su bogata životnom mudrošću, ali im nedostaju znanja o životu i uvjetima u kojima se živi, a koja su nužna za preuzimanje vodstva. Djeca se, bez dvojbe, osjećaju najbolje kada odluke donose roditelji".

"Principijelna odlučnost da se nasilje ukine ostavila nam je prazan prostor u igri usklađivanja odnosa između odraslih i djece. Svi roditelji svakodnevno eksperimentiraju na različite načine kako bi taj prostor ispunili. Jedni pokušavaju demokratskim principima i iscrpljuju se do iznemoglosti u beskrajnim raspravama. Drugi pokušavaju vođenje obitelji prepustiti djeci na volju, pa posve zalutaju. Treći povjere djeci odgovornost za ono što je manje važno, pa se nađu u klopci iscrpljujućih borbi za prevlast. Četvrti su toliko usredotočeni na davanje pažnje i prostora djeci da im ne preostaje prostora za sebe i svoje potrebe".
" U svim odnosima između odraslih i djece odgovornost za kvalitetu usklađivanja snose samo roditelji. Taj zaključak ne izražava samo moj načelni stav da odrasli moraju biti odgovorni zato što su stariji. On izražava činjenicu da dijete ne može preuzeti takvu odgovornost. Kada odrasli ne uspijevaju preuzeti odgovornost, ona ponekad padne na djecu, a rezultat je uvijek destruktivan za obje strane".

Nisam sljedbenik, ali sam zaboravila napomenuti još jednu čisto juulovsku stavku u mojoj reakciji na B. večernje divljanje: objasnila sam joj kako se ja pri tome osjećam, da mi to nije zabavno ni smiješno, nego me nervira i iznuruje. Ona me je gledala raširenih očiju, jer je doista mislila da se i ja jednako dobro zabavljam kao i ona. To bi bilo nešto kao postavljanje osobnih granica.

[litala]

kod nekih "rutinskih" stvari - obroci, spavanje (to su u stvari svi slucajevi), granice su jasne i vrlo vrlo definirane.

da ne pisem cijelu citabu - nemam nekih problema oko odradjivanja istih.

ako netko (citaj - najmladji u tom trenutku - osim onog koji je vezan samo za cicu ) odbija, obicno ne vicem, vec nakon dvije-tri opomene (cak ni nervozne, puko ponavljanje je u pitanju) odlazim i fizicki podignem dijete i odvedem ga za stol ili na spavanje...

[mama courage]

zdenka, nisam mislila ništa zlonamjerno mojom izjavom... samo se svi stalno pozivaju (pa i ti, koja nisi njegov "sljedbenik") na juula, al svi sa nekim drugim interpretacijama njegovih riječi, pa me to - iskreno moram reći - zbunjuje.

"U obiteljima odlučuju roditelji... Djeca su bogata životnom mudrošću, ali im nedostaju znanja o životu i uvjetima u kojima se živi, a koja su nužna za preuzimanje vodstva. Djeca se, bez dvojbe, osjećaju najbolje kada odluke donose roditelji".

to su njegove riječi ? odmah bih ih potpisala, mada ne razumijem kako onda u tom kontekstu shvatiti "kompetentnost" mog djeteta da odlučuje kad će ići u krevet. :?

no, o ovome možemo i nekom drugom prilikom, ne želim zorani uzurpirati topic.

[Maja]

Juul ne kaže da djeca (nužno) trebaju odlučivati o tome kada će ići u krevet, ali ono što svakako treba biti na njima je da prepoznaju sami svoj umor, umjesto da ga im odrasli "propisuju". Npr, ovo što je zdenka rekla B je skroz ok, zapravo je dala poruku da je njoj potrebno da se oni smire i pođu spavati, a ne daje im poruku da su umorni pa zato trebaju ići spavati.
Žurim pa postam, a znam da nisam dobro objasnila :/

[marta]

MC, procitaj Juula pa ce ti bit jasno.

Lijepo covjek kaze, nemojte govoriti djeci kad su gladni, zedni, pospani, umorni, sretni, jer vi to ne mozete znati. Ono sto im trebate reci i opisati su vasi osjeecaji i vase stanje jer o njima mozete govoriti kompetentno.

Znaci ne trebas reci klincu "Ja znam da si ti umoran pa zato moras ici spavati" nego "Ja sam umorna, dosta mi je za danas, molim te odi u krevet, mislim da je vrijeme za spavaanje."

[Deaedi]

Kod spavanja smo nekakav red uveli tek sa nekih 2 i pol godine. Ide sama u krevet, tu i tamo zatrazi vode ili piskiti (naravno da ne treba).
U ostalim stvarima nema bas nekih pravila. Primjenjujemo permisivan odgoj (stručan naziv za razmaziti dijete). Prednosti tog odgoja su da dijete nikad nije "zloćesto" i neposlušno - sve mu je ionako dopušteno

[Zdenka2]

MC, znam da nisi zlonamjerna. Što se mene tiče, ja stvarno nisam sljedbenik Juula, dapače, moram priznati da mi u mnogim stvarima ide užasno na živce, jer mislim da nastupa "von oben" dajući preopćenite izjave, dok su sve naše situacije itekako posebne. No, eto, to sam citirala, jer sam se jučer dohvatila te knjige, pa su mi te formulacije bile u glavi.

Što se tiče spavanja, ja sam se osvjedočila da djeca ne znaju kad su umorna: dapače, kad su najumorniji, kad spadaju s nogu, tada euforija postaje najžešća i imaju subjektivni osjećaj da im se ne spava. Ja sam pristalica reda u dječjem životu, a ne kaosa koji bi nastao kad bi oni zavodili red. Spavanje je na prvom mjestu na mojoj listi prioriteta što se tiče reda. Dijete koje ide spavati na vrijeme, svaki dan otprilike u isto doba, ujutro je odmorno i spremno za novi dan, bez obzira radi li se o igri, školi ili vrtiću. Roditelj tog djeteta na kraju dana ima malo vremena za sebe i svi su zadovoljni. Kad jednom zavedeš taj red, nema prisile. Kod mene navečer nema tjeranja u krevet ni svađe s djecom. Kad kažem da se idu spremati za spavanje, oni idu, motivirani su čitanjem i za čas su gotovi i u krevetu.

[Matilda]

Prošli tjedan vani -10, ona hoće u šosu i lakiranim cipelicama u vrtić. Ja je uvjeravam da će se smrznuti, ne pali. Ona u čarapama sjedi i protestira, kaže da će ovako ići van. A ja otvorila vrata i kažem: Izvoli, ti ćeš se smrznuti i prehladiti, ne ja.
Gledala je u mene, prekrižila ruke i popustila je kad je osjetila val hladnog zraka iz hodnika. Na kraju je bilo po mom.

Ili npr. jučer nije pojela ručak. Samo sam joj rekla da me ne traži poslije jesti jer ja restoran zatvaram za 10 minuta, tko se najeo, najeo se.

Možda zvuči prestrogo, al k vragu, ima 5 godina, ja sam u tim godinama išla s vrtićem na more, pazila na džeparac u novčaniku oko vrata, svoje stvari i jelo se kad je bilo vrijeme.

[mama courage]

zdenka, upravo ovo što veliš. potpisujem te opet od riječi do riječi.

moja mala je znala padati od umora i nikad za sebe ne bi rekla da je umorna, a kamo li da će ići dobrovoljno spavati. uvesti red i stavit dijete u krevet naravno znači i stvoriti u toku dana takve mogućnosti da dijete navečer bude umorno. znači ako bi moja zxuja kojim slučajem znala zaspati još u pola 4 poslijepodne i probudi se u 18h, onda sam itekako bila svjesna da je blesavo od mene zahtjevati da dijete u 20h ide leći. al ako znam, kao danas, da poslijepodne neće ići spavati i da je sada cijeli dan na snijegu, onda znam da je mogu mirne duše večeras već u pola 8 frknut u krevet, jer će se jedva držati na nogama. (al neće biti umorna, ako je budete pitali)

stoga, marta, nisam suglasna da /načelno/ roditelji ne znaju kad su im djeca pospana/gladna itd. naravno da su situacije moguće kad je sam roditelj pospan, pa nagovara dijete da je i ono pospano (a ono to u biti nije), da bi oboje legli, recimo u poslijepodnevnim satima. moguće je da i roditelj ponekad pogriješi u procjeni (da recimo ne zna da je dijete prije toga nešto već pojelo), al u velikoj većini slučajeva mislim da roditelj itekako zna i osluškuje djetetove potrebe... ako to zna kad je dijete beba, zašto to ne bi znao ako se radi o 3-godisnjem djetetu?

moja jučer nije ručala... nije gladna (nisam je uvjeravala da je)... ja sam bila ljuta na sebe jer joj je mm dao prije toga čokoladu. dala sam joj do znanja da danas više neće dobiti čokoladu, al ne kao kaznu, nego sam joj objasnila da smo svi pogriješili, jer stalno joj dajemo nešto slatko (ovih dana), pa nije ni čudo što nije gladna. i da će tek dobiti čokoladu il slatko kad odluči pojesti ručak... nakon dva sata dolazi ona sama - pojela bi ručak koji sam ostavila sa strane.

hoću reći, mi smo odgovorni ne samo da donosimo odluke, nego da i stvorimo takvu situaciju da se te odluke mogu sprovesti sa što manje revolta i plača. meni se dogodilo jednom-dva puta da sam blesava išla glavom kroz zid - i onda je bilo mučno i za mene i za nju. sad sve hendlam unaprijed. al JA sam ta koja hendlam - njena kompetentnost i sloboda je s moje strane "approved" i samo u okvirima u kojima ja to dozvolim. a da kao roditelj trebam misliti i na njene potrebe i zelje, to se u okakvoj (mojoj) vrsti odgoja podrazumijeva.

[Anita-AZ]

Što se Juula tiče... njegova knjiga "Vaše kompetentno dijete" je u mnogočemu nedorečena i lako shvatljiva na način na koji je i MC prezentira.
No, to zato nadopunjavaju njegove druge knjige ("Ovo sam ja, tko si ti" i "Kako reći ne...").

________________________

Preventiva i pravovremenost su najbitnije stvari na svijetu u životu s djecom. Ali to otprilike znači da JA uvijek trebam preuzeti kontrolu nad svime, jer ako išta prepustim baki ili tati, stvari će se zakomplicirati. Pa, kako ja ipak ne mogu stalno paziti na svaki uzrok i posljedicu, tako i imamo raspade sistema.

A što se tiče toga da djeca znaju/ne znaju kad žele npr. spavati... pa naravno da znaju kad im se spava, ali ne žele ići spavati. Pa to već moj sinčić od 19 mjeseci prakticira (DA li ti se spava? Da. Hoćeš ići spavati? Ne.). I onda smo mi tu da iskoordiniramo njihove znakove.

Prakticirati Juula bih mogla u potpunosti kad ne bi ništa drugo u životu radila nego apsolutno svake sekunde razmišljala o djetetu (hm.. samo kojem, ako imam dva?!), mogućim posljedicama svojih riječi, djela... mogućem narušavanju njegove samosvijesti... Vjerujem da ću i ja u 55.oj shvatiti svu mudrost djece i pisati predivne knjige, ali voljela bih ponekad čitati divne knjige od ljudi koji su upravo u periodu kada te divne stvari i rade.

[snorki]

i kod nas je nesto slicno kao kod Zdenke. Ako nece sklonit igracke, ok, ja cu. I onda ih podjem pakirat govoreci da cemo ih dati djeci koja nemaju.
Nekad kazem da cu ih bacit u smece. Da vidite trke

Spavanje je kod nas u 19 h. Odlazimo u sobu, gasimo svjetlo i spavanjac. Naravno, nekih 15 -ak minuta bude frke, ali se umore. Nekoliko puta i vrisnem dosta-spavanje!(bas kada pretjeraju)
Kod mene djeca rijetko danju spavaju, tako da nam navecer to i ne predstavlja veliki problem.

Sa ruckom je vec malo problematicnije Ustaju od stola, peljaju, traze nesto drugo :/

[Maja]

Ja recimo nemam pojma jesu li moja djeca pospana/gladna. Kako bih to trebala znati. Mislim, mogu pretpostavljat na temelju nekog ritma, ali baš da mogu bit sigurna da je to u pitanju, ne mogu. Ko što ti nitko ne može znat ni za mene pa ma kako me pažljivo promatrao i osluškivao. (naravno, kad im se oči sklapaju i pada im glava, jasno mi je o čemu se radi, ostalo su jednostavno nagađanja). No, mi nemamo problema s tim - oboje idu u krevet kad im se prispava, što je u gotovo dva sata razmaka - bioritam im je takav da bi jana zlostavljala da ide spavat u 11 isto ko što bi noli smetalo da tražim od nje da ide u devet u krevet. Opet, nama kao obitelji to ne smeta, odnosno ne uzrokuje nam (većinu vremena))konflikte.