zdenka, upravo ovo što veliš. potpisujem te opet od riječi do riječi.

moja mala je znala padati od umora i nikad za sebe ne bi rekla da je umorna, a kamo li da će ići dobrovoljno spavati. uvesti red i stavit dijete u krevet naravno znači i stvoriti u toku dana takve mogućnosti da dijete navečer bude umorno. znači ako bi moja zxuja kojim slučajem znala zaspati još u pola 4 poslijepodne i probudi se u 18h, onda sam itekako bila svjesna da je blesavo od mene zahtjevati da dijete u 20h ide leći. al ako znam, kao danas, da poslijepodne neće ići spavati i da je sada cijeli dan na snijegu, onda znam da je mogu mirne duše večeras već u pola 8 frknut u krevet, jer će se jedva držati na nogama. (al neće biti umorna, ako je budete pitali)

stoga, marta, nisam suglasna da /načelno/ roditelji ne znaju kad su im djeca pospana/gladna itd. naravno da su situacije moguće kad je sam roditelj pospan, pa nagovara dijete da je i ono pospano (a ono to u biti nije), da bi oboje legli, recimo u poslijepodnevnim satima. moguće je da i roditelj ponekad pogriješi u procjeni (da recimo ne zna da je dijete prije toga nešto već pojelo), al u velikoj većini slučajeva mislim da roditelj itekako zna i osluškuje djetetove potrebe... ako to zna kad je dijete beba, zašto to ne bi znao ako se radi o 3-godisnjem djetetu?

moja jučer nije ručala... nije gladna (nisam je uvjeravala da je)... ja sam bila ljuta na sebe jer joj je mm dao prije toga čokoladu. dala sam joj do znanja da danas više neće dobiti čokoladu, al ne kao kaznu, nego sam joj objasnila da smo svi pogriješili, jer stalno joj dajemo nešto slatko (ovih dana), pa nije ni čudo što nije gladna. i da će tek dobiti čokoladu il slatko kad odluči pojesti ručak... nakon dva sata dolazi ona sama - pojela bi ručak koji sam ostavila sa strane.

hoću reći, mi smo odgovorni ne samo da donosimo odluke, nego da i stvorimo takvu situaciju da se te odluke mogu sprovesti sa što manje revolta i plača. meni se dogodilo jednom-dva puta da sam blesava išla glavom kroz zid - i onda je bilo mučno i za mene i za nju. sad sve hendlam unaprijed. al JA sam ta koja hendlam - njena kompetentnost i sloboda je s moje strane "approved" i samo u okvirima u kojima ja to dozvolim. a da kao roditelj trebam misliti i na njene potrebe i zelje, to se u okakvoj (mojoj) vrsti odgoja podrazumijeva.