Moje dijete oduvijek ima slobodu odlucivanja kad ce jesti i kad ce ici spavati. Mislim da upravo zbog te sobode, rijetko imamo problema s jelom i odlaskom na spavanje jer joj satovi rade savrseno i ona ih zna slusati.

Kod situacija tipa izlaska na hladnocu u kratkim rukavima, ako inzistira unatoc mom objasnjenju koliko je hladno, ja pustam da izadje, ali nosim sa sobom jaknu/kapu/sal/... Dosli smo do toga da ona izrekne zelju da odluci, ali me usput zamoli da uzmem njene stvari "za svaki slucaj" ako ipak bude onako kako sam ja rekla.
Nama je ovo ok ravnoteza izmedju mog i njenog podrucja odlucivanja.

Neko vrijeme nije zeljela piskiti prije izlaska iz kuce. Kako je vise ne mogu drzati iznad wc skoljke, a ne dam da sjeda na bilo koju dasku, napomenula sam da ne mora ici piskiti, ali ako joj se pripiski vani, vracamo se kuci jer je ne mogu vise drzati nad wc-ima vani. I onda ona ipak odluci piskiti.

Rucak... ne mora jesti bas kad i mi, iako najcesce jede. Treba pojesti ono sto je skuhano jer se uvijek dogovaramo sto cemo kuhati i ne kuham za nju ono sto ona bas ne voli. Ukoliko joj se en jede kad je rucak, tanjur je ceka kad ogladni, ako zanovijeta da nece jesti "jer ne voli" i sl., ja je ne silim, ali joj napomenem da hranu ne bacam i da je isto ceka za sljedeci obrok. Na kolicini ne inzistiram.

Sa spavanjem nemamo problema uopce. Kad joj se spava, kad je umorna, pokupi se i zaspi.