Pravila, pravila....

[sorciere]

što se hrane tiče - mislim da smo dosta toga rješavali "fleksibilno". ako je rekla da nije gladna - nisam ju silila jesti. ali sam provjeravala da li je ful "koncentrirana" na tu izjavu.

stvarno se znalo dogoditi da nije gladna. iz nekog svog razloga. kako nikad nismo imali problema s hranom (nije odbijala) - davala sam joj mogućnost da odbije jesti. pa ni ja nisam uvijek gladna .

kad nije htjela ići spavati, nisam ju silila da spava. zamolila sam ju da se odmara - jer se puno toga izdešavalo tijekom dana, a i sljedećeg dana treba biti odmorna. i palilo je. ponekad je samo ležala i zabavljala se sama sa sobom dok nije zaspala, a ponekad je u roku keks zaspala...

bilo je bitno da:
a) ne bude naredba
b) ima izbor

[marta]

Što se tiče spavanja, ja sam se osvjedočila da djeca ne znaju kad su umorna: dapače, kad su najumorniji, kad spadaju s nogu, tada euforija postaje najžešća i imaju subjektivni osjećaj da im se ne spava.

Ja si to objasnjavam malo drugacije. Sigurna sam da moji znaju kad su umorni i cini mi se mozda cak i malo podcjenjivacki tvrditi da ne znaju. Ali oni bi voljeli da dan jos traje, tj. da mogu jos nastaviti s tim sto trenutno rade.

Sto se tice reda, moji klinci su u 20:00 vec u krevetu s ispricanom pricom. Eventualno jos malo sami citaju, prepiru se ili pjevaju. Jedino se Vid jos ustaje sto ponekad potraje i do 9.

[marta]

bilo je bitno da:
a) ne bude naredba
b) ima izbor

Ja bih jos dodala da taj izbor treba biti stvarni izbor. Znaci, ako das djetetu mogucnost izbora, da onda taj njegov izbor i postujes.

[sorciere]

bilo je bitno da:
a) ne bude naredba
b) ima izbor

Ja bih jos dodala da taj izbor treba biti stvarni izbor. Znaci, ako das djetetu mogucnost izbora, da onda taj njegov izbor i postujes.

ah - pa izbor je tipa: da li želiš spavati, ili ćeš se samo odmarati?
opcija npr. da li želiš u šetnju - nije dostupna...

[Anci]

DA se nadovežem na spavanje (nespavanje!). Kod nas danas toga uopće nije bilo. Lana je rejla da ne može zaspati, iako bi mogla po mom mišljenju, ali mi je ne silimo.

Poštujem izbor. Malo se odmorila, a u 20:00 će zaspati.

I navečer zna reći da ne bi još išla spavati ali joj mi kažemo da znam da joj se ne ide,ali da ja mislim da bi trebala, barem malo leći u mraku- zaspi u minuti!

Trudim se ne govoriti joj: gladna si, umorna si... Tako i s Jelenom- kad okrene glavu od žlice, dosta joj je.

Ali problem je ono večernje divljanje kojeg zna biti, ne svaki dan, ali dogodi se. Točno je onako kao što Zorana navodi. Nekad uspijem ostati skulirana, ali nekad...

Sinoć je Jelena nakon beskonačnog sisanja konačno zaspala i Lana je počela nešto vrištati i divljati po krevetu i naravno da ju je probudila. Tu se jedva suzdržim da ne vičem. Ali MM nekako to uspije smiriti.

Najgore mi je kad viknem na nju, ona meni kaže: volim te najviše, mama! Onda se definitivno osjećam ko nemajka!!!

[flower]

zorana, ja ti imam teoriju da postoje dva tipa djece s obzirom na umor - oni koji se opatose, smire, umile i zaspu i oni drugi koji kad su umorni nabijaju si adrenalin i energiju skakanjem, vristanjem i sl. kako bi se "izvukli" iz umora.
oboje su svjesni umora - samo drugacije reagiraju.

[BusyBee]

Moje dijete oduvijek ima slobodu odlucivanja kad ce jesti i kad ce ici spavati. Mislim da upravo zbog te sobode, rijetko imamo problema s jelom i odlaskom na spavanje jer joj satovi rade savrseno i ona ih zna slusati.

Kod situacija tipa izlaska na hladnocu u kratkim rukavima, ako inzistira unatoc mom objasnjenju koliko je hladno, ja pustam da izadje, ali nosim sa sobom jaknu/kapu/sal/... Dosli smo do toga da ona izrekne zelju da odluci, ali me usput zamoli da uzmem njene stvari "za svaki slucaj" ako ipak bude onako kako sam ja rekla.
Nama je ovo ok ravnoteza izmedju mog i njenog podrucja odlucivanja.

Neko vrijeme nije zeljela piskiti prije izlaska iz kuce. Kako je vise ne mogu drzati iznad wc skoljke, a ne dam da sjeda na bilo koju dasku, napomenula sam da ne mora ici piskiti, ali ako joj se pripiski vani, vracamo se kuci jer je ne mogu vise drzati nad wc-ima vani. I onda ona ipak odluci piskiti.

Rucak... ne mora jesti bas kad i mi, iako najcesce jede. Treba pojesti ono sto je skuhano jer se uvijek dogovaramo sto cemo kuhati i ne kuham za nju ono sto ona bas ne voli. Ukoliko joj se en jede kad je rucak, tanjur je ceka kad ogladni, ako zanovijeta da nece jesti "jer ne voli" i sl., ja je ne silim, ali joj napomenem da hranu ne bacam i da je isto ceka za sljedeci obrok. Na kolicini ne inzistiram.

Sa spavanjem nemamo problema uopce. Kad joj se spava, kad je umorna, pokupi se i zaspi.

[Sun]

ajme busybee ja kad narastem bit ću ovako kul kao ti (a možda ipak dijete mora narasti da bi mogla sve to sprovoditi :/ )

[Zorana]

Pisat cu veceras detaljnije. Samo sam morala napomenuti da je i moja Zorka uglavnom ovako super kooperativna, kao i Ema. Ali, Jasena je totalno druga prica. Zorka npr. vec oko pola osam kaze da je pospana. Jasena je pospana isto. Ali, nema sanse da ce ona to priznati. Nego radi upravo to sto je Flo napisala, podize si valjda adrenalin. U momentu je uhvati bjesnilo i onda krene cirkus...Nakon par upozorenja, obicno je moram uzeti i doslovno strpati u krevet. Onda ona place uvrh glave dvije minute i u momentu zaspe. :/
Sto se tice granica, nije da one nemaju postavljene granice. Otprilike se uvijek u isto vrijeme ide na spavanje, kad se vracamo kuci, zahtijevam da objese svoje jakne na mjesto i cizme spreme u ormar....i da ne nabrajam dalje. Nije meni problem sto ja ne znam koje bi im granice postavila. Nego sto mi za svaku postavljenu granicu treba dobrih nekoliko mjeseci da bi Jasena tu istu granicu (donekle) prihvatila.
I onda ono sto je Sorci spomenula.....lako mi je sad dijete prisiliti na nesto. Ali, pretpostavljam da ce kasnije to malo teze funkcionirati.

[BusyBee]

ajme busybee ja kad narastem bit ću ovako kul kao ti (a možda ipak dijete mora narasti da bi mogla sve to sprovoditi :/ )

Vidi Sun:

oduvijek ima slobodu odlucivanja kad ce jesti i kad ce ici spavati

Otkad Ema zna izreci svoje misljenje. Probali smo po pravilima i kalupu, skuzili da si kompliciramo zivot stvarima koje nam nisu uopce bitne i promijenili se.
A za kul... to sam ja narasla.

Zorana, vidis, ja o svom djetetu uopce ne mislim da je kooperativna, ali je cinjenica da je jos uvijek jedinica (dakle, imam puno vrijeme samo za nju i njene prohtjeve, a ponekad i bubice, sto mozda ti ne mozes jer si ne mozes dozvoliti da ostael cure razbudis, zanemaris ili sl.) i da vec dugo ne kontrira (ako imas osjecaj da Jasena kontrira), sto definitivno ipak dolazi s odrastanjem. A i oduvijek je bolje sljakala ako ima nekakavu rutinu (samo smo joj mi dozvolili da je, u nekim granicama, ona definira).

[Sun]

Lukas još ne govori, ali zna reći da i ne. I nikad nije gladan, kad god ga pitam. I ako dakle pustim po njegovom da nikad ne jede onda toliko sisa da mi je to nepodnošljivo (meni - i fizički i psihički)
Sa spavanjem je već druga priča jer to on nekako osjeti da je umoran pa potvrdno odgovori kad pitam ako idemo spavati. Tako da oko toga jesam kul, ali ovo s hranom me izluđuje. Ali to je jedna sasvim druga tema koja ima valjda veze sa dojenjem, pa da ne začatavam..samo sam htjela reći kako mi je super to da puštaš djetetu da samo odlučuje o tim osnovnim potrebama. tužna sam što meni ne uspjeva

[Anvi]

Prakticirati Juula bih mogla u potpunosti kad ne bi ništa drugo u životu radila nego apsolutno svake sekunde razmišljala o djetetu (hm.. samo kojem, ako imam dva?!)

Anita, ovo si pogodila u sridu. Podsjetila si me na nešto što je MM rekao nakon što je pročitao Juula. Kaže on: Je, lako je Juulu pričati što bi i kako trebalo, on nije imao dvoje djece!

Mi imamo pravilo da se u krevet ide oko 8 navečer i s time uglavnom nemamo problema. Zna se desiti da starija odbija ići na spavanje, doduše rijetko, i tada joj kažemo da ne mora spavati ali da mora ići u krevet (to je naša granica, ne namećemo joj spavanje, ali želimo da je u 8 u krevetu). Jedan od nas ide s njom, malo se poigramo, čitamo, i ona ubrzo zaspi. Ako krene cirkus, uvijek je uspijem pridobiti lukavstvom: uzmem najdraže igračke i s njima odglumim malu lutkarsku predstavu u kojoj jako pospane igračke žele ići na spavanje u njen krevet, zatim ih polegnem kraj nje i pustim nju da ih uspava. Onda ona njima nešto priča, pjevuši, uspavljuje ih, i na kraju sama zaspi.
S mlađom nema problema, ona je još beba i ima svoj "beblji" ritam.
Moram priznati da nikad nismo imali dramatične situacije odbijanja spavanja, bar ne tako dramatične da bih ih zapamtila. Ali, znalo je biti drame kad je jelo u pitanju. Ako neće, ne tjeramo je, ali tražimo da bude s nama kod stola jer nam je važno da smo svi na okupu. Ako ne želi jesti što i mi, uvijek joj ponudim nešto drugo, a ako se baš strašno vrpolji, cendra i gnjavi, pustim je da se ide igrati i onda se u pravilu sama vrati za stol nakon par minuta i bude sve ok.

[Zdenka2]

zorana, ja ti imam teoriju da postoje dva tipa djece s obzirom na umor - oni koji se opatose, smire, umile i zaspu i oni drugi koji kad su umorni nabijaju si adrenalin i energiju skakanjem, vristanjem i sl. kako bi se "izvukli" iz umora.
oboje su svjesni umora - samo drugacije reagiraju.

Upravo tako. Ne podcjenjujem ja djecu i njihovu sposobnost da ocijene vlastito stanje, ali iskustvo mi pokazuje da u stanju totalne premorenosti i euforije naprosto nisu sposobni ocijeniti da su umorni i da trebaju ići u krevet nego bi brijali dok ne padnu. E, tu je po mom mišljenju uloga roditelja da spriječe da se to dogodi.

Što se tiče jela, nikada ne silim jesti dijete koje nije gladno. Ja sam bila dijete koje nikad nije bilo gladno i te prisile su mi trauma iz djetinjstva. To svojoj djeci ne bih priuštila. Moj problem je samo što će oni jesti. Moja B. bi jela sve osim onog što se nudi za ručak. Ja je ne prisiljavam, ali joj između doručka i ručka ne dajem međuobrok, dakle, pobrinem se da bude gladna. Osim toga, imamo određena pravila za ručak (probati, pojesti tri žlice, nema slatkiša ako se ne pojede ručak) koja ona sve više i više prihvaća. Meni nije cilj pokazivati nadmoć nad djetetom, ali ne mogu niti dozvoliti da živi na mlijeku i pahuljicama. I slatkišima, naravno.

[mama courage]

E, tu je po mom mišljenju uloga roditelja da spriječe da se to dogodi.

potpis

Što se tiče jela, nikada ne silim jesti dijete koje nije gladno. Ja sam bila dijete koje nikad nije bilo gladno i te prisile su mi trauma iz djetinjstva.

nije bilo prisile, al je bilo i dan danas ima nutkanja, il zapitkivanja što sam (po)jela al znam da su moji izluđivali kad sam bila dijete i kad nisam skoro pa ništa htjela jesti.

Ja je ne prisiljavam, ali joj između doručka i ručka ne dajem međuobrok, dakle, pobrinem se da bude gladna.

ovo i ja radim. na zgražanje moje mame koja bi stalno "tovila" unuče

Osim toga, imamo određena pravila za ručak (probati, pojesti tri žlice, nema slatkiša ako se ne pojede ručak) koja ona sve više i više prihvaća.

upravo ovo i mi radimo!

Meni nije cilj pokazivati nadmoć nad djetetom, ali ne mogu niti dozvoliti da živi na mlijeku i pahuljicama. I slatkišima, naravno.

potpis.

ah - pa izbor je tipa: da li želiš spavati, ili ćeš se samo odmarati?
opcija npr. da li želiš u šetnju - nije dostupna...

moja opcija il izbor koji joj nudim: koju ćeš knjižicu izabrati da ti pročitam prije spavanja.

[aleksandra70vanja]

kad je došlo do 2 strane :shock: , ne mogu ja to pratiti

pitala si Zorana što kaže MM
on gleda TV, i ne reagira, i to me nervira, a onda vrisne i počne prijetiti i to onako bezveze (nema više crtića, čokolade... onako općenito, što se ne može provesti) i onda me to još više nervira
i taj naš odnos je jedan od razloga što nas V nekad ignorira

Zdenka2 i maria71 su u pravu, treba postaviti granice, ali problem je što ja i mogu staviti granice, ali je i meni teško te granice poštovati

[marta]

Pa nije fora u tome da nametnes granice koje ni sama ne mozes postivati, nego one koje su tebi prihvatljive.

[Anci]

često se spominju granice. slažem se da ih dijete mora imati. ali sviđa mi se ono kako je juul to prezentirao-ne mogu baš reći da sam juulov fan, pročitala sam samo jednu knjigu
- ne odrediti djetetu granice, već sebi, u smislu postaviti se djetetu i reći što želiš/ne želiš, što ti smeta.

kod nas to zaista bolje funkcionira. sad je i Lana počela tako razgovarati. Kad je Jelena počupa, prije je obavezno prva reakcija bila da je klepi (i sad zna, ali rijeđe!), kaže ona njoj: ne želim da me čupaš.prestani.
i mene onako znalački pogleda!

danas npr. niti jedna nije spavala, jelena doduše je, kratko, i MM i ja smo bili baš onako fizički umorni jer je Jelena bolesna pa se budi noću i htjeli smo malo odmoriti poslije ručka,a Lana ne želi spavati.
Hoće da se baš ja s njom igram i to nekih fizički zahtjevnih igara!!!
Rekli smo joj da želimo malo sjesti, odmoriti, popit kavu i da se ne mogu sad s njom igrat, nek se poigra sama.
Malo se bunila i zaigrala. Dala nam je sat vremena mira!

[anima]

Nekad sluša nekad ne. Kad ne sluša ako mi je hitno prislim ju, nema tu oš neš, ako nije hitno pustim joj na volju.

Kod spavanja, prvo istuširam sebe, pa onda nju, legnem u krevet i spavam, onda ona nema šta pa legne pored mene i zaspi

[Zorana]

A meni tih dva-tri sata provedena u vecernjem miru s muzem dodju kao psihoterapija. Pa nema sanse da idem spavati kad i oni. 8)

[Zdenka2]

A meni tih dva-tri sata provedena u vecernjem miru s muzem dodju kao psihoterapija. Pa nema sanse da idem spavati kad i oni. 8)

xxx

[anima]

ček ček pa ako "spavam" to ne znači da stvarno spavam

[Tiwi]

Gitara u krevetu između muža i Anite
Što se tiče ovaca, pobit ću tvrdnju i reći da ni neke ribe ne zaostaju puno, dapače
Nemam duboke džepove kao sorcie, ali i sa svojim plitkima nekako guram. Nekad bolje, nekad lošije. Uglavnom ovisi o raspoloženju i oblosti kotača kojeg guram
Ali ipak primjećujem, da što više guram, kotač je sve okrugliji pa je lakše... osim kad se popiknemo na neki kamenčić.
Uglavnom, iz dana u dan, tjedna u tjedan, mjeseca u mjesec, ...

ja potpisujem i zijevam... od umora..

[Anci]

A meni tih dva-tri sata provedena u vecernjem miru s muzem dodju kao psihoterapija. Pa nema sanse da idem spavati kad i oni. 8)

same here!

[Anita-AZ]

A meni tih dva-tri sata provedena u vecernjem miru s muzem dodju kao psihoterapija. Pa nema sanse da idem spavati kad i oni. 8)

X

[litala]

i meni je tako... al sam jos malo podaleko od ostvarenja toga... jos uvijek zaspim kad i oni (ako vec ne i prije njih)...


al, doci ce i mojih pet minuta, za jedno tri godine...

[ronin]

A meni tih dva-tri sata provedena u vecernjem miru s muzem dodju kao psihoterapija. Pa nema sanse da idem spavati kad i oni. 8)

X

evo i ja dodajem jedan x

Moji u 20 30 spavaju,jest da se dižu ranije ujutro no ja sam jutarnji tip pa mi to ne pada teško.
Volim u vremenu od 21-24 sata pogledati film na miru,surfati,pročitati dobru knjigu,napraviti si kupku...to vrijeme mi baš treba,dođe mi kao punjenje baterija
(zadovoljna mama=zadovoljna djeca)

[Anita-AZ]

Upravo tako, ronin.
Osim toga, ja ne znam kada bi uopće MM i ja njegovali svoj odnos, ako ne tad. Nikad? :/

Iako, ovo je ponekad trostruko trošenje jer smo gotovo uvijek premoreni da bi mogli zaspati s njima, ali se nekako razbudimo da budemo malo kasnije sami. Zdravije (za naša tijela) bi bilo ići spavati s djecom... ali zdravije za naš odnos je ovo... To je ustvari jedna tužna odlika života, što uvijek moraš birati i sve ima svoje dvije strane i teško je donijeti idealne odluke bez da se ošteti nešto ili netko drugi...

[krumpiric]

A meni tih dva-tri sata provedena u vecernjem miru s muzem dodju kao psihoterapija. Pa nema sanse da idem spavati kad i oni. 8)

xxx

X na kvadrat
To je prvo gdje smo pokazali "zube".Uspavljivali smo ga satima,ma koma,ležanje pored njega dok te on grčevito drži kad već duboko spava,jedva se uspiješ izvuć kasnije.Nakon prestanka dvosatnog cicanja za uspavljivanje.
Falilo nam je više druženja.Nama dvoma.I malo mira.
Začas je naučio sam zaspat.Bez ikakve prisile.Tad mi je bilo jasno da oni ZBILJA samo trebaju smjernice,pravila,način na koji funkcioniramo kao obitelj...i da je spreman poštovat moje osjećaje..i surađivat.
Zaspe sam bez problema,nakon priče i poljubaca,nekad nije pospan pa žica vode il da budemo uz njega il....al u 90 posto slučajeva zaspe za sekund.
Inače,ni ja nisam za trpanje djeteta biločim samo da pojede.Ima obroke i kad ih odbije,nema gluparija da nije gladan. Poštujem da neke stvari ne voli,naježi se kad vidi blitvu il kad vidi mrkvicu iz juhe i tako neke stvari...,npr , nebi mu to nikad dva puta nudila,al ostalo..ako neće sad, to će isto dobit i kasnije...
Šize ima kad poremeti ritam,onda se ne ljutim na njega,znam da sam sama kriva....
Šizu ima i kad ga treba oblačit,to je u zadnje vrijeme,ma nema Boga,stalno bi bio gol,...tu se dogovaramo.

[Blazenka]

Zdenka , u mnogocemu bih je mogla potpisati, a sto se tice nekih pravila ili granica, ja isto mislim da ih mora postaviti roditelj. I toga se, ako zeli uspjeh na tom planu, mora drzati. Moj M. je dijete koje, kad bi se njega slusalo, nikad ne bi bio umoran (on je junak, junaci se ne umaraju), nikad mu se ne spava (to je jako dosadno i dugo traje), gladan (po njegovim vlastitim rijecima, cisto gubljenje vremena, ali mama, ako bas inzistiras, idem jesti)..., tako da sam ja vrlo eksplicitna po tom pitanju. One dane kad smo svi zajedno doma, imam naviku zajednickog postavljanja stola, jedenja, spremanja,..., itd..., mislim da mu time ne ukazujem nista lose, vec samo cinjenicu da se nesto obiteljski dogadja svima nama u isto vrijeme.

I da, moj M. spada u onu kategoriju klinaca kojima se adrenalin sa umorom dize, tako da najlakse zaspi u tzv. nauceno doba, ako je prekasno, premori se i onda sve puno duze traje.

[lucky day]

Interesira me kako se nosite s odbijanjem djeteta da sudjeluje u nekim obiteljskim ritualima ili odbijanjem poslusnosti kad su neke uobicajene procedure u pitanju.

pokusam skuziti ZASTO odbija prije nego skuzim sto krivo radim/mislim...

[domy]

A meni je Zorka neki dan rekla da ne voli kad se uvalimo i depresiju i deremo se na nju. Jos ne znam odakle je iskopala to "uvalimo u depresiju".

Reci koliko su ti djeca stara?

[TeinaMama]

Kon nas su pravila prava nepoznanica, odnosno nekak su više prilagođena Tei i mi se više prilagodimo njoj nego ona nama.
Jesti ju ne tjeram, ak nije gladna ne mora jesti, ali nam se uglavnom ipak priključi kad mi jedemo.
Često jede na trosjedu umjesto za stolom - to se odnosi na doručak i večeru.
Oko odlazaka nekud baš nemamo problema, prikloni se nama, a ak baš nekud ne bi htjela ići ne bih ju tjerala (osim kad krene u vrtić he he).
Mislim da će s polaskom u vrtić krenuti i neka pravila glede odlaska na spavanje, ustajanja, i tomu slično.
Ali zato mogu reći da je fakat dobra i pristojna i sve se mi lijepo dogovorimo.
Samo je meni nekak glupo inzistirati jako na nekim stvarima koje nisu baš jako važne, nekak mi je premala za to.

[camel]

A meni je Zorka neki dan rekla da ne voli kad se uvalimo i depresiju i deremo se na nju. Jos ne znam odakle je iskopala to "uvalimo u depresiju".

Reci koliko su ti djeca stara?

imaš u zoraninom potpisu.

Z - 17.08.2002.

J - 26.03.2005.

J - 30.08.2007.