Citiraj dtrstenjak prvotno napisa
honey ne gleda stalno u plafon i ak je normalno veći dio dana provesti nosajući djete jer više neznaš kaj uraditi kad plače svaki put ikad ju ispustiš iz ruku onda mi roditeli sa takvim problemom nemoramo ni imati privatnost.onda bi bilo najbolje da niti spavamo,jedemi,pijemo i spavamo ovojeno od muževa jer po tome nemamo ni vremena za njih.svatko tko misli kao ti trebao bi isprobati ovo kaj ja prolazim a i ostali roditelji koji imaju isti recimo da nazovemo problem kao ja jer ih sigurno ima,tek onda bi te pitala sad mi reci misliš li isto kao ja.pozdrav
Ovo što sam boldala za mene nema nikakvog smisla. Jer, dok sam trebala privatnost i samoću s mužem (a i vrijeme za izlaske, glupiranje i samo za sebe) - nisam se odlučila ni na brak ni na dijete. Možda drastično, ali u ovom tren prilično nesebično, jer sad ni ne pomišljam na privatnost ni sve ovo što si napisala. Imam dijete i uživam u tome. Kad je bio beba jako sam ga puno nosila jer bi inače plakao. I preživjela sam. Muža sam ostavila da spava u dnevnoj sobi jer je morao biti odmoran za posao. I on ga je puno nosao - i onda i sada.
Mali spava s nama u krevetu, sad smo već dugo svi skupa u "gnijezdu" i lijepo nam je. Nije ni razmažen ni drugačiji od ostale djece.

Volim ga i sad (ponekad) nositi iako nepretjerujem jer sam trudna. Ali definitivno mislim da nošenje nije problem. Nego tvoj stav prema tome. Naime, uvjerena sam da ako se malo promijeni tvoj način razmišljanja i počneš na to gledati kao nešto normalno, neće ti više ni biti tako teško. Uostalom, svi roditelji prolaze te faze samo ih doživljavaju na različite načine.

Sretno i uživaj s djetešcem.