djete mi ima 3god i otkad je pošao u vrtić po pitanju ponašanja se je jako pokvario.dali prekinuti odlazak u vrtić ili ne?isprobali smo sve metode u vezi boljeg ponašanja ali ništa.počeo je lagati,svađati se sa nama i biti jako bezobrazan.jednostavno ne prepoznajemo više to djete jer kad mu nešto zabranimo odgovara da tete to dopuste a u razgovoru sa njima one nedaju za pravo da je to tako.valjda mi roditelji najbolje poznajemo svoju djecu.
Nema ljutiš, ali mi se ovaj opis situacije čini malo pretjeran.
Normalno je da dijete mijenja ponašanje uslijed velikih promjena koje mu se događaju. On mora sebe nekako prilagoditi okolini... Ako u grupi bude koje dijete koje se svađa, tuče, opsuje, to i tvoj mali vidi i usvaja ta ponašanja. Znamo da inače u izgradnji karaktera veliku ulogu imaju prijatelji i društvo u kojem se kreće. Ovo se naravno odnosi na stariju djecu, ali i mlađa djeca kopiraju jedni druge. za to moraš imati strpljenja i polako mu pokazivati koja ponašanja nisu dopuštena i što ne smije raditi.
To je proces socijalizacije koji uz to što je nužan i neizbježan (ako se ne desi u vrtićkoj dobi, dogodit će se kad krene u školu).
Moja Katja je iz vrtića donijela puno toga što mi se nije svidjelo (psovanje, odgovaranje), ali mislim da je ono što je pozitivno i lijepo daleko veće.
Mislim, ionako nemam alternativu, pa o tome i ne razmišljam. U vrtić mora ići jer ju nema tko čuvati, i spremna sam na sve što on nosi.
Ono što mi se nije svidjelo u tvom postu je pitanje da li prekinuti s vrtićem ili ne. To mi se čini totalno drastična mjera, ko da je u leglu kriminala, a tete šefice zločinačke organizacije? Pa zar imaš mogućnosti ostaviti ga doma?
Koje ste metode "za poboljšanje ponašanja" isprobali, a da one nisu urodile plodom. Pa on ima samo 3 godine.