HOMEOPATSKE REMEDIJE
Pripravci koji se koriste u homeopatiji dobivaju se uglavnom od biljaka, minerala i životinja postupkom nazvanim potenciranje. Potenciranje je kombinacija razrjeđivanja s vodom i tresenja substance. Pokazalo se da se ovim postupkom mijenja molekularna struktura vode u kojoj se tvar razrjeđuje, odnosno da voda „pamti“ energiju te tvari. Kako izgledaju molekule vode koje su bile pod utjecajem raznih energetskih informacija (npr. pozitivnih misli, glazbe, zagađenja) i koje su zapamtile njihovu energiju, možete vidjeti iz slika japanskog istraživača po imenu Masaru Emoto na stranici http://www.life-enthusiast.com/twili...arch_emoto.htm.

Homeopatski pripravci su toliko razrijeđeni da većina više nema nikakva kemijska svojstva, odnosno potpuno su energetski. Ovim načinom pripreme substance postaju puno djelotvornije i moćnije, a one otrovne postaju potpuno neškodljive. Za više detalja o načinu proizvodnje, vidi Način proizvodnje i potencije.

Homeopatske remedije se mogu kupiti kao pojedinačni pripravci (npr. Arnica, Aconitum, Belladonna), i kao kombinacije (npr. za gripu, umor, alergiju). Hahnemann, osnivač homeopatije, je zagovarao korištenje jednog pripravka istovremeno. Kombinacije su nastale poslije da bi se olakšalo propisivanje. Kombinirani pripravci sadrže oko 5-6 različitih pojedinačnih remedija, najčešće u niskim potencijama. Nedostatak ovakvih kombiniranih pripravaka je što pomažu samo onda kada se ona remedija koja vam je potrebna nalazi u kombinaciji.


Remedije se najčešće mogu kupiti u obliku granula ili tableta od mliječnog šećera, u koje je ukapan lijek. Također mogu biti u rastopljeni u vodi ili alkoholu.

Pripravci ili remedije se mogu kupiti u obliku granula i tableta od mliječnog šećera, u koje je ukapan lijek. Za više detalja vidiU kojem obliku dolaze?

Novi pripravci se dokazuju (testiraju) dobro utvrđenim i organiziranim postupkom, «dvostruko slijepim» metodama, na zdravim dobrovoljcima. Za više detalja vidi Dokazivanje novih remedija.

Za objašnjenje kako ovako jako razrijeđene supstance uopće mogu djelovati, vidi Na koji način djeluje?
NAČIN PROIZVODNJE I POTENCIJE



Homeopatske remedije se proizvode potenciranjem. Potenciranje je kombinacija razrjeđivanja substance vodom/alkoholom i tresenja (ili lupanja bočicom o tvrdu površinu). Zbog razrjeđivanja gube se eventualna toksična svojstva jer se smanjuje materijalni dio substance. Tresenje uzrokuje promjenu dinamičnosti remedije, odnosno povećanje frekvencije njene energije. Što je supstanca više puta razrjeđivana i tresena, ona postaje “jača”, djelotvornija i duže radi. Nakon određenog broja razrjeđivanja u vodi nema više molekula početne substance, ali zbog tresenja ostaje njen energetski otisak u vodi. Tako možemo reće da voda pamti energiju supstance.

Ova ideja – infinitesimalna (beskonačno malena) doza, kako ju je Hahnemann nazvao, je bio jedan od najvećih kamena spoticaja skeptičnim znanstvenicima u to vrijeme, a i danas (vidi Na koji način djeluje?).

Početna remedija se radi od mješavine substance koja je umočena u alkohol na neko vrijeme, a zatim iscjeđena. Ova otopina se zove majka tinktura. Ona se zatim razrjeđuje s vodom i trese. Substance koje se ne mogu otopiti u alkoholu se drobe batićem u mužaru nekoliko sati, zajedno s mliječnim šećerom, sve dok ne postanu topive. Taj proces se zove trituracija.

Postoje tri glavna mjerila za razrjeđivanje substanci:

decimalna (X ili D potencije), razrjeđivanje je 1:10
centesimalna (C i M potencije), razrjeđivanje je 1:100
50 milesimalna (LM potencije) , razrjeđivanje je 1:50 000.


Način proizvodnje C potencija: jedan dio majke tinkture se stavlja u 99 dijelova vode ili etilnog alkohola (omjeru 1:99). Ova se otopina trese/udara 20-40 puta. To je potencija 1C. Zatim se opet 1 dio ove otopine miješa s 99 dijelova vode i trese. To je potencija 2C. Tako se proces nastavlja do željene potencije. Otopine iznad 12C ne sadrže materijelne doze substance. Potencija 1000C naziva se 1M, 10 000C 10M i tako dalje. Što se remedija više razrjeđuje i trese, to je potencija remedije viša. Što je potencija viša, to je remedija jača, dublje liječi i duže djeluje.




Način proizvodnje D ili X potencija je sličan kao i proizvodnja C potencija, ali je omjer razrjeđivanja 1:10 i otopina se trese po 10 puta. Od decimalnih potencija najviše se koriste potencije 3X, 6X, 12X, 30X.




Niske potencije: 3X, 6X, 12X, 30X, 3C, 6C, 12C, 15C.

Srednje visoke potencije: 30C i 200C.

Visoke potencije: 1M, 10M, 50M, CM i MM.




Bez obzira što su neke potencije jače i dulje djeluju, svaka potencija ima svoje mjesto u liječenju. Visoke potencije mogu prejako ili prenaglo potaknuti fizičko ili emocionalno liječenje te se trebaju upotrebljavati s oprezom. Za one koji nisu studirali homeopatiju, a sami žele propisivati remedije, ne preporučuju se potencije više od 30C.