Nisam se još ovdje javljala.. ali sam često škicala, pogotovo u pomankanju ideja za nove knjige...
I tako jednom pročitam post od Sanje:
"Ako vam je do frankofone kanadske književnosti, preporučam "Djevojčicu koja je previše voljela šibice"; izuzetno dobro napisan, dirljiv roman s neočekivanim i vrlo uspjelim bljeskovima duhovitosti.
"
I pročitah ja tu djevojčicu... e, ljudi knjiga je bolesna!!!! Koma!!! Stvarno ne znam što je tu dobro, dirljivo, a pogotovo što je duhovito. Nakon pročitane knjige ostala sam zapanjena. Što mi iza te knige ostaje... saznanje da postoje turbo bolesni odnosi u obitelji?!?! Da od lošeg uvijek može biti gore?! Da te neki tragičan događaj može baciti u nenormalno?!

Kad pročitam neku takvu knjigu uvijek sam u dilemi ili sam ja preglupa za takvu materiju ili su svi drugi koji knjigu hvale toliko u strahu od javne osude pa po principu Carevog novog ruha hvale iz čistog nerazumijevanja?!?!

Jedina sreća je da knjiga ima samo 170 str..