Rade Jarak, Duša od krumpira. Zagreb. Fraktura, 2005. Izvrsno, izvrsno, izvrsno! Ne mogu vjerovati da me ta knjiga nije presrela punih pet godina. Progutala sam je u trenu. Radi se građanskoj obitelji u poratnom Dubrovniku, 1949. godine, o tome kako se snalaze i na koji način snalaze u to teško vrijeme i koju cijenu plaćaju da bi očuvali svoj građanski život. Dubrovačke građanske tradicije prelamaju se s moralno upitnim, ali za život neophodnim rješenjima. Kroz svakodnevicu obitelji Bradarić što živi u vili na Pločama pokazuje kako tadašnje političke promjene drobe ljudske sudbine i preokreću kotač sreće. Uz same likove, lik je i sam grad - roman je pun dubrovačke atmosfere, onog tipičnog imaginarija u kojem su Dubrovčani odgojeni, satkanog od povijesti, legendi, simbola, običaja i vrijednosti. Autor je postigao ono što bih prije smatrala nemogućim - unijeti sve to u roman bez sladunjavosti, patetike i prenatrpanosti, jednostavno kao dio svoje duhovne prtljage. Pravi predmet radnje je zapravo Dubrovnik - grad-fetiš, grad ljubavi i mržnje. Čak je umetnuo i opis gradskih veduta preko jedne vožnje motorom kroz grad koja je taknula u moje uspomene. Svega tu ima, politike, sporta, povijesti i rana koje ona donosi, tajne incestuozne ljubavi, ljepote žene, žrtve, usnulog građanskog dubrovačkog života, američkih stripova i cigareta, a sve skupa je nepreuzetno, čitljivo, nepretrpano, duhovito i tužno, toplo i blago cinično u isto vrijeme. Dodao je i jedan zanimljivi dramski dio u kojem se razgovor odvija između Straduna, psa jazavčara, glavnih likova, napuštenog dućana, obitelji miševa, Miroslava Krleže... neobično, umetnuto kao neko strano tijelo, kao san, ali ne smeta, djeluje začudno. Jedino što mi nije leglo je sam naslov i uopće simbolika krumpira u knjizi. Ona jest objašnjena, ali meni se čini nekako nategnuta i nepotrebna. Ali to je samo detalj, knjiga je izvrsna!