i ja volim citat paralelno dvije-tri knjige (kako mi se potrefi), u stvari - to sam nekad voljela, mogla i stigla radit...

a zasto bih histericno plakala, nije kolicina knjiga ni nedostatak vremena - nego sto nemam pojma o kome pricate, ne pratim nista, ne snalazim se vise, ne hvatam nove pisce, pojmove (chic lite i ostale), vrste i podvrste... tu sam bas duboko zalosna. i to traje predugo i imam realan osjecaj da nikad necu nadoknadit tu rupu u koju sam upala...


(pred par mjeseci sam bila u gradskoj knjiznici i hocu nesto posudit, i trebalo mi petnaestak minuta da se sjetim kako se orhan pamuk zove pa kako nije bilo raspolozivih njegovih knjiga - jos petnaestak minuta da se sjetim miljenka jergovica zena me gledala i gledala i na kraju valjda zakljucila da jadnica imam nekih gadnih problema s memorijom... :/ )