I ja sam skužila da treba čitati ono što preporuče prijatelji sa relativno sličnim ukusima, npr. znam da mi ne pašu Coelho, Hesse i takva nekakva "struja", više mi pašu "ironičari" a la Huxley, T. Mann i sl. Recimo, čitalački ukus mene i MM-a totalno se razlikuje, on najviše voli knjige "o malim čovječuljcima", što više likova, to bolje, meni je ako je previše likova to too much, osim ako se ne radi npr. o romanima onog južnoameričkog pisca Maria Vargas Llosa, onda me nekako zainteresira priča da pamtim ta imena koja se sastoje od 3 dijela, slično kao u ruskoj književnosti. Sad je vrijeme brzine, pa mi je bitno da mogu knjigu prekidat i nastavljati, a na faksu je to bila druga priča... MM voli npr. fantastiku, tipa Terry Prachet, serijal Gospodar prstenova, SF serijale - Plavi mars, Crveni mars... Ja obično na kraju ponabavljam nešto s liste koja izađe u Nacionalu ili Globusu kao preporuka za ljetnu literaturu ili u rubrici o književnim kritikama što mi se čini zgodno i da bi me moglo zanimat. Moji prijatelji i kolege su svi uglavnom bizi pa ne čitaju ili čitaju ovako turbo popularne stvari koje ni meni nisu loše - Murakami ili ona Belgijanka, ona mi je dobra, ali njene se knjige pročitaju u dan pa gušt kratko traje. Sestra uglavnom čita neku edukativnu literaturu o majčinstvu, sad će mi i to postati aktualno, ali tko zna koliko će biti vremena za čitanje .

Zadnje što me baš oduševilo bilo je knjiga Imre Kertésza "Čovjek bez sudbine", o njegovom iskustvu u konc. logoru - baš je zanimljivo prikazano, i nije "još jedna knjiga" na tu temu, nego je tema više onako - kako i najgore stvari čovjeku postanu u određenim okolnostima normalne, ajmo ugrubo reći.

Baš su mi zanimljive ove gore ideje i preporuke koje navodite, možda još i nešto od toga stignem pročitati prije nego bebica stigne.