anima, ništa te ne košta da probaš na priču. Ja sam moju kćer odvikla od dude kad je imala dvije godine. Zubi su joj se počeli kriviti, znalo joj je biti crveno iznad gornje usne od dude, kao neki osip.
Odvikavanje je bilo tako lako, da sam znala, probala bi i ranije. Bila sam se ustručavala probati bilo što jer sam mislila da će to teško ići.
Ispričala sam joj priču da smo dudu dali vili koja će je odnijeti bebama koje trebaju dudu. I onda razvlačila tu priču, opisivala vile, gdje žive, bebe kojima će je odnijeti , ali zaspala je tu prvu noć bez dude. Sutradan kad bi upitala za dudu, ja bi ponovila priču. I više nije tražila.
Iako, priznajem, i dan danas ponekad kad je baš jako frustrirana ili ljuta, traži dudu da se utješi. Pocucla dva puta i ostavi.