I ja sam od onih boljih u teoriji nego u praksi. Valjda je i dobro tako - mislim da bi bilo nešto vrlo loše u tome kad bih postizala da mi djeca budu kao vojničići.

Bez obzira na to štekanje, mislim da jesam autoritet i mislim da to postižem prije svega svojom osobnošću. Imam čvrstinu u sebi, samopouzdana sam i imam dosta iskustva. I moj profesionalni angažman pomogao mi je da razvijem autoritativni nastup. Djeca su mi snažne osobnosti, nemirna, burnog temperamenta i mislim da im je moje vodstvo nužno. U velikoj mjeri oni me i slušaju. Ne uvijek i ne u svemu. Nisam nepopustljiva, spremna sam na dogovor i na kompromis u mnogim stvarima, ali od nekih stvari koje su mi odgojni prioritet ne odstupam. S obzirom na to da ja između ostalih odgojnih izazova još moram i ispravljati odgojne pogreške koje je počinio netko drugi, ne znam kamo bih se maknula kada ne bih imala autoriteta. Autoritet je važna stavka na kojoj temeljim odgoj, ali nije jedina. Njegujem i privrženost, povjerenje, bliskost, razumijevanje djece i njihovog dječjeg svijeta, suradnju, empatiju. Ne rješavam sve strogoćom - djeca mi imaju smisla za humor, pa igram i na tu kartu. Nastojim slušati djecu, uzimati ih u svemu u obzir, ali da pri tome vodstvo ipak bude moje. Uglavnom, plivam, koji dan bolje koji dan lošije. Nekad sam zadovoljna sobom kao roditeljem, a nekad mislim da sam loš roditelj. Tada razmišljam o svojim postupcima, čitam, učim, tražim savjete, nastojim promijeniti neke stvari.