Utjecaji fobija, trauma na novu trudnocu

[baby_eve]

Nisam znala kako bi nazvala topic. Registrirala sam se na Rode kada sam bila prvi put 2 mj. u drugom stanju, vidla i mislila da je zivot bajan. Koja divota ostati sa 25. u dr. stanju - taman.
Onda su mi u 2 h sve lađe pale u vodu. U 3 mj. je dr. otkrio nekakvu cistu na djetetu, sve se zakompliciralo i u samo 2 dana smo ostali bez nase curice. Koma
Proslo je sada 3 mj. i eto - prvo pa musko- ostala opet u dr. stanju. Sretna sam, ali me sada hvataju fobije sve u 16 hoce li opet biti sve isto, hocu li uspjeti konacno roditi zivo i zdravo dijete. Smijem li ga vec sada poceti voljeti ili bolje ne? Na sve to utjece da je i sogorica ostala bez bebe neki dan. Hoce li opet biti komplikacije?!. Imam nocne more vec danima, a jos sam dobila i hunjavicu. Znam da trabunjam i panicarim, ali eto moram negdje :?
Ne zelim prerano ici k dr. Sto da radim. Imate vi neku tehniku kako NE panicariti? :?

[sir_oliver]

ja sam nedavno izgubila bebu u 19 tjednu. i strah me već od same pomisli na drugu trudnoću. tješim se da uvijek može gore. baš sam neki dan pročitala post od neke mame koja od 8 trudnoća ima dvoje djece. svaka joj čast. zaista je pravo čudo šta sve žene mogu prebroditi
često si znam reći -što te ne ubije to te ojača.
malo su mi zbrkane misli, ali mislim da se da shvatiti.
želim ti sve najbolje sa što manje straha

[filip]

nisam bila u takvoj situaciji,,mogu ti samo reci da budes hrabra i misli pozitivno....kad te uhvate crne misli, izadi prosetaj po kvartu,necim se zaokupi da ne mislis na to..........veseli se svojoj bebi ,i predaj sve Bogu u ruke....

[baby_eve]

i predaj sve Bogu u ruke....

tako će nekako i biti

ali ne mogu si pomoći da se ne brinem. Idem kod dr. 7.1. kada se vratim iz Austrije, idem na godišnji da malo ne razmišljam o svemu

[uporna]

Ja ti želim sreću i da imaš urednu (školsku) trudnoću i rodiš zdravu bebicu. Grozno je ne moći ostati trudan, grozno je imati spontani u 1. tromjesečju, grozno je imati spontani u 2. i 3. tromjesečju, grozno je roditi bolesno dijete. Sve to je strašnije jedno od drugoga točno tim redom kako sam nabrojala i svakome prouzrokuje strahove.
Ja te razumijem jer i sama imam svoje strahove (kako da se veselim napokon ostvarenoj trudnoći kada eto i 2. put spontani). Na žalost strahovi su dio naših života, ali se moramo truditi da nas ne nadvaldaju.
Želim ti da uspiješ od sveg srca.

[Nea]

I sama sam prosla kroz taj strah i razumijem te.

Ja sam se doslovce borila sa losim mislima, potiskivala ih i stalno govorila da ovaj put mora biti dobro, i je bilo, jest da sam ranije rodila, ali maleni je ostao uz mene i sve se dobro zavrsilo.

Meni je pomoglo sto sam se ogradila od losih vijesti vezanih za trudnoce, nisam svrljala po netu i citala kojesta, te sam prekidala sagovornike kad pocnu o crnjacima vezanim za trudnocu.

[baby_eve]

Bila sam kod dr. i za sada je sve regularno, nadamo se da ce tako i ostati. Držimo fige muz i ja da proguramo do kraja ovaj put

[momze]

baby_eve, odgovorila bih na jedno od tvojih pitanja - da, smijes vec sada voljeti to djetesce u sebi.
cak, naprotiv - jako je vazno da ga volis, da dijete osjeti da je zeljeno i prihvaceno od prvog trenutka.
vecina nas je prosla kroz slicne strahove kroz koje ti prolazis - moja prica je vrlo slicna tvojoj (3 mjeseca nakon spontanog ostajem trudna i imam urednu trudnocu i uredan porod. sada imam zivahnog dvogodisnjaka. )

ne brini, ne brini, ne brini!
odmaraj se i ne podcjenjuj moc svoga tijela i vaznost pozitivnih i cistih misli.