ja sam sretna osoba, imam dijete koje obožavam , muža kojeg volim a i on mene(bar tako kaže ), riješeno stambeno pitanje(ako se tako može nazvat stan kupljen na kredit koji ćemo otplaćivat idućih 30god :/ ), hvala bogu zdravi smo... Ali ipak negdje u dubini duše patim malo za rodnim krajem, fali mi mama koja je kilometrima daleko, prijatelji s kojima sam se družila...
Joj sad me pere tuga...