Konacno smo se vratili u nas mili, lijepi, je.... Slavonski Brod.

Ne znam od kud bi krenula. Uglavnom da skratim.
Sestricna i ja u ogromnom trgovackom centru (najveci u njemackom kantonu). Jedan dan je malo da ga obides cijelog.
Trebao raditi do 8, ali u 10 do 7 javlja achtung, achtung! Neka se svi uputimo prema kasama, da rade do 7. Do smo stigle da kase, siba achtung, atenzione... na svim jezicima, neka svi u roku od 5 min napustimo centar :shock: . ni slucajno u garazu po auto nego svi odmah van ukljucujuci i osoblje!!!! Tu je nastao stampedo! Panika! Ljudi s malom djecom ne znaju kud bi! UZAS!
Sestricna i ja smo u roku od 3 min izletile s autom van. Bile smo odmah na izlazu. Nismo disale, a ni razgovarale. Svaka u svom svijetu!

Uglavnom, neki klinjo od 17 godina je dojavio da je bomba u prizemlju ili na 1 katu.
Hvala Bogu pa je bila samo necija zafkancija, ali ipak ti nije svejedno.

Cure se super podnijele put. stvarno imamo super djecu. Jelena je bila prekrasna. Samo je sjedila u svom sicu i nesto pricala, pjevala, igrala se i spavala. Petra je oko Zagreba pocela kenjkati, ali nista alarmantno.

Tako je zavrsilo nas slavni godisnji.

Bravo za Matea. Ne ponovilo se!

Jos bi vam pisala, ali krepat ce baterija!