treba mi vaše ohrabrenje...(istra)

[erik]

Bok! ja sam nova na forumu, puna strahova...
naime, imam 26g. sina od 13mj. i ja i suprug želimo usvojiti dijete
Od kada znam za sebe željela sam proć iskustvo tudnoće i poroda, i usvojiti barem jedno dijete.
Živimo u stanu velike obiteljske kuće, moji roditelji su kat ispod nas, i jako smo povezani. Njihovo je mišljenje da nitko nije lud da usvaja dijete kada može imati svoje, i samo sikću otrov kada ja to u šali napomenem.
Već su počeli gnjaviti kada će dobiti drugog unuka (inače su diiivni baka i djed, pomažu nam i jako paze slijediti naš stil odgoja).

Stalno sam odgađala kada ću im reći da planiramo usvojiti, a sada već E. ima 13mj. i vrijeme je tu...sa gomilom mojih strahova od njihovih reakcija i mučnih razgovora.
Ljudima nije jasno koji mi je vrag da usvajam ako mogu imati svoje, zastrašuju, filozofiraju ali dobro, moji su stavovi previše snažni i jedino mi se teško suočiti s roditeljima.

Bilo bi mi lakše reći da imamo probleme i da ne mogu ostati trudna, nego da ne želim više rađati.
Ali ne mogu ja lagati, ni za sitnice a kamoli nešto tako.

Prijatelji su govorili, čekaj da budeš trudna, pa će te proći, pa čekaj da rodiš, kad dobiješ svoje, proći će te, ali na pomisao da postoji neko dijete kojemu treba obitelj, srce mi kuca ko ludo, oznojim se, i luda sam od uzbuđenja.
Znam da je to moj zadatak, znam da ima ljudi koji to ne mogu, i to je u redu, ali mi možemo, znam da će to dijete biti beskrajno voljeno, isto kao i naš mali puzavac
Ja i MM poštujemo tuđe odluke i nikada se ne petljamo, no moji roditelji su najpametniji, oni znaju najbolje za mene, i moram napraviti prvi korak, a ne znam kako.

Ufa

[erik]

samo da pojasnim, kada sam rekla da su moji roditelji najbolji i najpametniji, naravno to ide pod navodnike

[erik]

Švrljam po forumu, na brzinu sam pisala, pa oprostite na propustima...
zašto u naslovu -Istra,
samo zati jer sam ja iz istre i zanima me ima li tko tu takvog iskustva, i naletila sam negdje da pišete kako je teško posvojiti dijete uz svoje vlastito -zašto :?

[erik]

ok, pronašla sam, puno je roditelja koji ne mogu imati biološko dijete pa oni imaju prednost.
Slažem se. Znači mi imamo šanse kao udomitelji, pa ako postoji mogučnost, posvojiti kasnije to dijete...

[Zdenka2]

Erik, posvojitelja ima mnogo više nego djece za posvojenje, tako da je istina da ti je to što imaš rođeno dijete minus. No, to ne znači da ne možeš posvojiti djece - ne bi bila jedini roditelj koji je uz rođeno dobio i posvojeno dijete. Ali, razmisli treba li na tome inzistirati: dijete je dijete, zašto ga ne bi rodila, kad već možeš? Za udomiteljstvo si svakako prikladna.

[erik]

Osjećam se kao da veliki dio mene neće biti ispunjen, puno svog vremena provodim u jednom domu za djecu bez odgov.rod.skrbi, tamo je smještena cura kojoj sam kuma, i radim puno sa njom, tamo su sve tinejđeri...
osjećam da mogu puno dati, ne želim da me se krivo shvati, teško je te emocije pretvoriti u smislene rečenice...
Raspitati ću se koje su mogućnosti kod udomljavanja, osjećam se da postoji neko dijete, koje čeka nas, ma znam da zvuči bajkovito, ali osjećam se kao je to to, da je to ono što "moram" napraviti...
znam da ovo zvuči glupo ali toliko djece treba dom, u Istri ne postoji niti jedna udomiteljska obitelj (ta informacija je stara oko 6mj), pa ako mi možemo nekom drugom djetetu dati bezuvijetnu ljubav...puno je onih koji to ne mogu, na žalost.
Želimo pomoći nekome, ne iz nekog hira, to je moja želja cijeli život, i umijesto da se gasi, ona samo raste...

[bofida]

Erik! :D Draga, spremi se da to što želiš učiniti neće biti jasno NIKOME i NIKO to neće prihvatiti! !!!Ljudi će ti ili vrlo otvoreno, čak bezobrazno intimno ukazivati na najnegativnije stvari u gajenju tuđeg klinca ili, oni drugi, mudriji, će pokušati da daju socijalno poželjan komentar, govoriće o tome kako si divna, humana, "eh da je više takvih",... ali te zapravo uopše neće shvaćat. Takvi će biti malobrojni ali će bar biti uljudni.
Meni sve to izgleda kao kada bismo sa nekim javno govorili o svom seksualnom životu a prijatelji i poznanici nam nametali savjete o ovoj ili onoj kontracepciji i njenoj neophodnosti.
Ja sam ti sad u toj priči, imam čak dvoje svoje djece, male, i želim treće, na udomljenje sa tendencijom posvojenja. A da :? bude još veći klinac ima smetnje u razvoju, oštećenje sluha, govora, motorike ...
I znaš kakve su bile reakcije prijatelja kada su čuli da ga želimo: :shock: :shock: :/
Moji roditelji, sa kojima ne živimo:
A mi smo: :D

[erik]

draga bofida,
pojma nemaš koliko si mi uljepšala dan :D
Ja, kao i svi ljudi koji posvajaju djecu, mislim da to nije plemenito, jer, to radimo prvenstveno zbog sebe, da to zbog kojeg razloga ne možemo, ne bi niti usvajali, bez obzira koliko djeca pate po domovima...
a ovo što vi radite, e to je, nemoj se ljutiti, plemenito, mislim da ja to ne bih mogla, eto koliko sam sebična, priznajem.
Imate svo divljenje mene i mog supruga!
Lijepo je vidjeti da nisam jedina koja pored svog djeteta želi udomiti, osjećam se normalnije
Ovisi li proces samog postupka udomljenja, npr. kao vaš slučaj, o socialnim radnicima, u smislu ako su vam više naklonjeni da će se se s vama truditi oko kasnijeg posvojenja ili su situacije da dijete koje kod vas posvoje sasvim deseti ljudi :shock: česte i mogu se svugdje očekivati?
Kakvo je vaše iskustvo??

[Zdenka2]

Erik, mislim da u većini slučajeva udomitelji ne posvajaju djecu koju udomljuju. Oni većinom niti ne kandidiraju za posvojenje. Moraš obratiti pažnju na to da kod udomljenja biološka obitelj djeteta ima sve podatke o tebi i ti si dužna omogućiti djetetu kontakte s članovima biološke obitelji. Dakle, u slučaju posvojenja, ono je otvorene naravi, za razliku od većine posvojenja u RH kada su posvojitelji nepoznati biološkoj obitelji. Ti i tvoj suprug morate odlučiti možete li se s time nositi ili ne. Udomitelji mogu biti posvojitelji, ali za to moraju proći poseban postupak. Udomljenje i posvojenje su dvije posve različite pravne situacije: kao udomitelj ti djetetu nisi skrbnik nego mu samo daješ smještaj i za to primaš naknadu od države. Dakle, iako je u nekim slučajevima moguće posvojiti udomljeno dijete, krivo je na udomljenje gledati kao na put ka posvojenju.

Vjerujem da udomitelji, kao i posvojitelji, uostalom, čuju svakakve komentare i svašta doživljavaju, ali mislim da situacija ipak nije tako crna. Evo, npr. moja susjeda je majka i udomiteljica - u susjedstvu to svi prihvaćaju kao njihov odabir i nitko se niti divi niti čudi. Ja posve razumijem njezine razloge da uz svoju djecu želi još i udomiti neko dijete i mislim da nisam jedina u tome.

[erik]

Zdenka2, hvala na informacijama, slažem se s navedenim, i jasno mi je ovo do sada.
U jednom centru, koji često posječujem, ima jedan mali dječak od 5g. i glavna časna sestra mi je rekla da je njegov slučaj težak i da se on nikada neće vratiti doma, jer ima već troje braće, majka je bila i po zatvorima, braća su cijeli život po domovima, i da se njega udomi, veliki su izgledi da ostane kod udomitelja stalno...
E sad, u tom slučaju dijete ne bi imalo naše prezime...jasna mi je razlika..
a mi smo spremni na odnose s obitelji, pa čak i pomagati obitelji na neki način, naravno ovisno o situaciji...
Drago mi je jer sam se uključila na forum jer mogu čuti različita mišljenja, iskustva i pomaže mi da mi se kockice poslože


Ipak, vjerujem u čuda i nadam se da uvijek na kraju bude upravo kako treba :D

[Zdenka2]

Vjerujem da ćeš postići ono što želiš i već se unaprijed veselim mogućoj obiteljskoj sreći tog dječaka.

[Vlvl]

osjećam se da postoji neko dijete, koje čeka nas, ma znam da zvuči bajkovito, ali osjećam se kao je to to, da je to ono što "moram" napraviti...

Erik, ovo što si napisala zvuči jako smisleno meni, a vjerujem i većini na ovom forumu. Ako imaš osjećaš jaku želju i potrebu, ako i tvoj suprug osjeća slično, onda te ne trebaju unaprijed plašiti reakcije okoline.
S obzirom da imate dijete vjerojatno biste lakše/brže postigli da udomite, nego da posvojite dijete. Čini mi se da bi prepreka posvojenju mogao biti i stav roditelja - dok živite u istoj kući, i ako se oni izrazito protive tome, pretpostavljam da socijalni radnici i to moraju uzeti u obzir.
Raspitajte se o postupku i mogućnostima, i krenite.

[Vlvl]

a mi smo spremni na odnose s obitelji, pa čak i pomagati obitelji na neki način, naravno ovisno o situaciji...

Brzopleto čitam pa tek sad vidim da je i neko određeno dijete u planu.
Imam klinca koji je posvojen velik i održava vezu s braćom, pa imam iskustva s kontaktima s članovima obitelji. Uz sve dobre strane kojih sam jako svjesna, jedna od loših je da dijete s vremenom počne očekivati ili nagovarati da pružite pomoć članovima njegove obitelji, na način, u vrijeme i u količini koju niste spremni dati.
To ne kažem zato da bih te odgovorila, već samo kao upozorenje na što moraš unaprijed biti spremna i sa suprugom dogovoriti kako ćete reagirati na takve molbe i pritiske ako se pojave.

[mareena]

Erik, dobro nam došla!

Sigurna sam da bi, ako želiš pomoći, udomljenjem djeteta učinila puno više nego posvojenjem. Kako su cure već rekle, potencijalnih posvojitelja je puno više nego djece koja se mogu posvojiti, dok je udomitelja relativno malo. Obrati se CZSS kojem pripadaš, tamo ćeš saznati detalje koji te zanimaju.

Nije točna informacija da u Istri nema udomitelja. Ima ih, osnovali su i udrugu. Ako želiš, mogu ti doznati njihov broj telefona.

Sretno!

[erik]

Sigurna sam da bi moji obožavali to dijete,
a protivili bi se jer se boje hoćemo li mi to moći, to je njima nešto potpuno stano, i imaju gomilu predrasuda, ali da dijete dođe, bezuvijetno bi ga voljeli...
Oni imaju ogromno srce, i to što žive kat ispod, je nama veliki +, divni su prema našem malom sinu, ali treba ukloniti te predrasude
Ja se "bojim" jer me oni doživljavaju kao uvijek neku "posebnu", uvijek sam iskakala iz njihovih okvira, s jedne su strane jako ponosni na mene, a s druge su se uvijek bojali.
Upravo sam bila u tom domu, i raspitala se za tog malog dječaka, hmm, situacija se promjenila, mama ga posječuje, i to je počela redovito, a svoju kćerku od 10g, nikada ne posjećuje i ona će ići na posvojenje.
Centar se boji jer je malo problematična, i da je zbog toga nitko neće posvojiti
Nadam se da će ipak i ona pronaći svoju obitelj.

Hvala na savjetu,
nadam se da ću i ja jednog dana moći podijeliti s vama jednu lijepu priču,
a do onda slušati ću glas svog srca, koje kao da prati neki nevidljivi trag

[erik]

mareena,
sinoć sam čitala na webu sve o udruzi, ja sam znala za nju ali sam mislila da je to dom za djecu

Znam da bi više pomogla da udomim dijete, ALI nisam sigurna kako bi se nosila s njegovim odlaskom, moj bi tata pao u depresiju, oduzelo bi mu to par godina života, jako je osjetljiv na djecu, ma svi smo, mislim da na žalost nismo dovoljno jaki za to.
Jedino da udomimo nekoga kojemu su kod kuće toliko loši uvijeti, koji se neće riješiti...pa da ostane sa nama...
zvuči utopijski ali mislim da ima šanse

[pahuljičica]

Vjerujem da ćeš postići ono što želiš i već se unaprijed veselim mogućoj obiteljskoj sreći tog dječaka.

erik

[leonessa]

Vjerujem da ćeš postići ono što želiš i već se unaprijed veselim mogućoj obiteljskoj sreći tog dječaka.

erik

erik bofida

[ivanas]

erik, ja te potpuno razumijem. I ja sam imam tu želju premda je kod nas situacija drukcija jer ja i MD imamo problem s plodnošću s njegove strane i liječnici nam predlažu potpomognutu oplodnju ali mi to ne želimo. Čini mi se glupo dati svoju energiju, živce i ugroziti zdravlje da bi rodila kada možemo postati roditelji i na drugi način. Premda bi voljela i biti trudna, a možda nam bog da pa da dobijemo vise djecice, na bilo koji način. Isto tako ne smatram posvojenje plemenitim činom, to je jednostavno ispunjenje jedne velike intimne želje i kod ljudi koji to žele zaokružuje sliku, popunjava kockicu koja nedostaje. I ne smatram sebičnim htjeti posvojiti iako možeš roditi, premda ima puno posvojitelja koji čekaju na dijete. Svako dijete je namjenjeno nekome, i jednostavno će biti onako kako treba biti. PUUUNO SREĆE!