koga je teže odgojiti?

[Mony]

Ja fakat prvi puta cujem za ovakvu podjelu musko-zenske djece

I, naravno, nema mi logike


Jos - ne mogu otic s topica, a da ne potpisem MGrubi:

nije dobar onaj pristup u odgoju: ravnopravno , tj. na isti način
jer negira različitost djeteta
ne možeš se odnositi na isti način prem različitim osobama

Jedino logicno i istinito

Zato mi je i najbolje kad se roditelji dvoje ili vise djece cude kak to da su im djeca tolko razlicita, a oni isti roditelji - pa eto - sami su si odgovorili
(mislim, ovo pricam na teorijskoj osnovi, s obzirom da sam mama jednom djetetu)

[Zdenka2]

Jos - ne mogu otic s topica, a da ne potpisem MGrubi:

nije dobar onaj pristup u odgoju: ravnopravno , tj. na isti način
jer negira različitost djeteta
ne možeš se odnositi na isti način prem različitim osobama

Jedino logicno i istinito

Zato mi je i najbolje kad se roditelji dvoje ili vise djece cude kak to da su im djeca tolko razlicita, a oni isti roditelji - pa eto - sami su si odgovorili
(mislim, ovo pricam na teorijskoj osnovi, s obzirom da sam mama jednom djetetu)

Slažem se s ovim. U ovo kratko vrijeme koliko sam mama dvoje djece uvidjela sam da je "sve jednako" odgoj neprovediv, nemoguć i štetan. Svakom djetetu moraš dati ono što upravo njemu treba. A i to se razlikuje od situacije do situacije. Pokušala sam ispočetka s tim "sve jednako" i vidjela da time jedno dijete dobiva ono što mu ne treba dok drugo ne dobiva ono što mu treba. Sada sam počela prilagođavati pristup karakteristikama i potrebama svakog djeteta zasebno. To sam i njima rekla: ne svakome jednako ili isto, nego svakome ono i onoliko koliko mu/joj treba.

[Anci]

čitala sam da nije dobar onaj pristup u odgoju: ravnopravno , tj. na isti način
jer negira različitost djeteta
ne možeš se odnositi na isti način prem različitim osobama

U potpunosti se slažem. Naravno, neke osnovne stvari su iste, vrijede za obje- nema kažnjavanja.

Ali one su različite. I tako se odnosim prema njima. I zbog toga sam dobivala i prigovore, u smislu da jedno dijete ima više moje pažnje! To mi je grozno. Ja znam najbolje kakva su moja djeca i tko me u određenom trenutku pa i cijelom danu i vikendu više treba. Lana zna tražiti da puno vremena provede u mom naručju, a Jelena se npr. bezbrižno igra, vedra i vesela.

A ima i obratnih situacija- kad se mala neda s ruku i kad traži dojiti puno češće.

Situacije su različite, nije svaki dan isti. Nismo svi mi svaki dan jednako raspoloženi. Nekad nam treba više, nekad manje.

[Loryblue]

moja je za odgajat preteška. ko slon

nadam se da će se smirit kad se uda ko što sam se i ja smirila. do tada sam isto bila svojim starcima za odgajat preteška. mama kaže da sam bila ko živo srebro, a još češće je znala kazat (kakva sam naporna bila) da sam tribala bit muško samo mi je pišo ostao u drobu.

moj brat je bio milina od diteta, poslušan, miran, di ga staviš tu će sidit satim. u pubertetu podivlja i još se nije smirija a ima 31. starci posidili zbog njegovog odgoja od puberteta pa nadalje.

moja je tvrdoglava, živa, nemirna za poludit, neposlušna....meni jezik otpada lajući ko pas svaki dan iste pisme. a onda čujem komentare: ah tako ti je to s preinteligentnom dicom, njima je sve dosadno pa šta će...moraju bit takva kad ih ništa ne zanima.....ma daaaa

[Anci]

Evo, Zdenka je bila brža i ljepše to formulirala (kao i uvijek!)

[Nataša T.]

lako odgojiva djeca rijetko mijenjaju svijet

Meni samo ovo nije jasno...

Znači li to da su nemirnija djeca "bolja" - ono veći individualci, revolucionari, "veliki" ljudi, dok će ovi mirniji biti komformisti :/

Kao mami jednog mirnijeg dječačića malo mi smeta ova pretpostavka koju imam često prilike čuti ili pročitati, čak i na ovom forumu.

[Anci]

Netko je gore mislim napisao da to što je netko miran, ne znači da će biti "tulav" kasnije u životu

Možda gruba riječ- ali u načelu se slažem

[Mony]

lako odgojiva djeca rijetko mijenjaju svijet

Meni samo ovo nije jasno...

Znači li to da su nemirnija djeca "bolja" - ono veći individualci, revolucionari, "veliki" ljudi, dok će ovi mirniji biti komformisti :/

Kao mami jednog mirnijeg dječačića malo mi smeta ova pretpostavka koju imam često prilike čuti ili pročitati, čak i na ovom forumu.

Natasa, slazem se, ni meni se ne svidjaju izjave ovog tipa, osim ako se recimo ovu gore ne shvati iskljucivo u doslovnom smislu.
Jer, ruku na srce, ni ne bih bas previse htjela da mi dijete "mijenja svijet", sta god to znacilo

Ali, kako takve izjave inace ne znace samo ono sto i govore, vec nose dosta skrivenih poruka, gledam ih kao pune predrasuda

[Zdenka2]

lako odgojiva djeca rijetko mijenjaju svijet

Meni samo ovo nije jasno...

Znači li to da su nemirnija djeca "bolja" - ono veći individualci, revolucionari, "veliki" ljudi, dok će ovi mirniji biti komformisti :/

Kao mami jednog mirnijeg dječačića malo mi smeta ova pretpostavka koju imam često prilike čuti ili pročitati, čak i na ovom forumu.

Ima puno važnih stvari u svijetu za koje je potrebna mirnoća.

[vikiikatja]

mi smo probali na isti način( jednakim pristupom ), ali fakat ne ide. Pa kako i bi, različite su dobi, različitih potreba i različitih karaktera.
Mi smo s Katjom puuuuno više morali razmišljati, puno se više prilagođavati i nakraju neke stavove i mijenjati nego li s Vikijem. Al' čovjek uči dok je živ.
Inače fakat ne volim podjele bilo kakve vrste, a s Katjom smo doživjeli da stereotip po kojem je lakše odgajati djevojčice, ne drži vodu. I kvit.

[domy]

Mislim da to ne ovisi o spolu djetete nego o djetetovom karakteru, ali također ovisi i o roditeljima koji moraju kontrolirati svoje djete.

[Mama Nina]

Tema Vam je super. Ja sa šogoricom vodim rat oko toga. Ona pak tvrdi da je lakše s dečkima u doba puberteta i mladenaštva, ali i opčenito, jer su cure svojeglave i prgave. :? Ona misli da dečki ne mogu raditi probleme kao cure. Cure mogu ostati trudne, a ja ju pitam, a skim ostanu trudne?!

Ja mislim da je jednostavno stvar u odgoju, a ne u spolu.

Kakvo je Vaše razmišljanje o tome?

[domy]

Ja mislim da sa djecom treba jako puno razgovarat i pregovarati.
Znam da je to ponekad teško pogotovo sa onima koji su u pubertetu ali mislim da im je tada najpotrebniji razgovor.
I od malena ih učiti da postoje stvari koje se smije a koje se ne smije i da se roditelje ne smije zezati.
Nekad im treba pustiti njima na volju ali do granice.
Mislim da prgavost, tvrdoglavost i druge osobine ne ovise o spolu nego o djetetovom karakteru. Zar ne....

[Lutonjica]

Tema Vam je super. Ja sa šogoricom vodim rat oko toga. Ona pak tvrdi da je lakše s dečkima u doba puberteta i mladenaštva, ali i opčenito, jer su cure svojeglave i prgave. :? Ona misli da dečki ne mogu raditi probleme kao cure. Cure mogu ostati trudne, a ja ju pitam, a skim ostanu trudne?!

Ja mislim da je jednostavno stvar u odgoju, a ne u spolu.

Kakvo je Vaše razmišljanje o tome?

ma da, najgore sto ti se moze desiti s djetetom jest da ostane trudna. a u pubertetu se zatrudni od prgavosti i svojeglavosti.

[monax]

moja je za odgajat preteška. ko slon

nadam se da će se smirit kad se uda ko što sam se i ja smirila. do tada sam isto bila svojim starcima za odgajat preteška. mama kaže da sam bila ko živo srebro, a još češće je znala kazat (kakva sam naporna bila) da sam tribala bit muško samo mi je pišo ostao u drobu.

moj brat je bio milina od diteta, poslušan, miran, di ga staviš tu će sidit satim. u pubertetu podivlja i još se nije smirija a ima 31. starci posidili zbog njegovog odgoja od puberteta pa nadalje.

:

Dobro si napisala Loryblue. Prepoznajem sebe,..
Isto slučaj sa mnom i bratom, samo sam se ja smirila u srednoj školi, nisam čekala do udaje (29 god. )jer bi moji i od mene posjedili.

[BellaB]

Spol nema nikakve veze sa odgojivošću i naravi djeteta.
Zvijezde i geni su odradili svoje, roditelji usmjeravaju a dijete izrasta u odraslu osobu.
I to je to.

Moji prijatelji imaju dva klinca, razlika između njih je 15 mjeseci. Vrlo su živahni, znatiželjni, energični i "motivirani za razne akcije", i uvijek sve rade zajedno. Kada odu od nas, osjećam se kao da me pregazio valjak. I njihovi roditelji, također Međutim, jednom su slučajno bili u društvu s mojom nećakinjom i gledali njezine "akcije" u dvorištvu, i gledali su ih s otvorenim ustima. I komentirali: "prešišala" je naše dečke. :D

[bebelina]

Imam curu i decka i sve je to isto! Oboje su djeca koja nikad ne sjede ,uvjek traze biti u centru paznje , nikad mira , uvjek pricaju, pjevaju ,samo vani dok su u kolicima vlada prividan mir. Oboje plavo , nasmijano , uvuku se ljudima pod kozu pa onda cine sto ih volja. Cak i iste stvari rade, on je trpao u video papire i autice , ona papire i kockice. Kakva razlika? :?

[ninet]

Mene samo jedna stvar nervira, a to je sto se zivahna djeca cesto poistovjecuju sa neodgojenom ili tesko odgojivom. Ja bih bila nesretna da mi dijete u gostima sjedi mirno kao bubica i slusa sta odrasli pricaju (po mogucnosti se i ukljuci u razgovor nekom pametnom i odgojenom opaskom.... :/ )
Viktor je izuzetno zivahan i bez pretjerivanja, mozda najzivahnije dijete koje sam ja upoznala. Bez zezanja, meni njegovi vrsnjaci djeluju tromo kad ih uporedim. Ali daleko od toga da nije razuman i odgojiv.
I da - smije dirati daljinski (i zna sve o njemu), a ja ne mjerim neciju odgojenost manjkom radoznalosti i strahom

[monax]

Ja bih bila nesretna da mi dijete u gostima sjedi mirno kao bubica i slusa sta odrasli pricaju (po mogucnosti se i ukljuci u razgovor nekom pametnom i odgojenom opaskom.... :/ )

E ovo fakat nevolim i nadam se da neću doživjeti. Pa nek skače i pjeva do iznemoglosti, barem znam šta mogu očekivati i neće me kasnije iznenaditi.

[MGrubi]

Neru je uhvatilo bacanje stvari sa malog stola
nije da joj slučajno padne na pod, na to se ne obazire, tu i tamo kažem joj: podigni da ne smeta na pod, tu i tamo me posluša

nego baš čisto , namjenro bacanje
MM joj odmah pokušao nametnuti zapovijed ....
mamina kčer 8)
nije ga obadavala 5%

ništa, pokupi on bojice sa poda

drugi put (isti dan), opet ona počne bacati na pod bojice
ja dođem i kažem joj: bacaš bojice?! ne trebaju ti!? dobro, bude ih mama pokupila i bacila u smeće
pokupim bojice (Nera zbunjena mojom reakcijom: toplom i bez nerviranja)
i ja fino pokupim bojice i "bacim" ih u smeće, tj. ona bi to tako vidjela, ja sam ih stavila iza koša za smeće (ne volim bacati stvari)

e sad, ona me pita za druge bojice (ostale su dvije na stolu) , ja joj lijepo objasnim (kao da pričamo o cvjeću) da sam ih bacila u smeće jer njoj ne trebaju, jer ih je bacila na pod, a to znači da joj ne trebaju više ....

nakon 2-3 sata, počne bacati slikovnice s stola ....
dođem ja s istom pričom: ne trebaš slikovnice?! dobro, bude ih mama bacila onda u smeće ...
isti tren počne Nera brže-bolje vračati ih natrag na stol
one koje sam ja pokupila sam odnjela kao u smeće

valjda je upalilo
njoj je to logično povezano jer svu hranu koja padne na pod bacamo u smeće

[ninet]

... Ja bas kontam kako ovo kod V ne bi upalilo jer je njemu najveci merak pojesti s poda...
Nego rekla si super stvar, a da ja parafraziram....Ne nervirati se i ne pucati po savovima je pola uspjeha u odgoju.

[Anci]

Ne nervirati se i ne pucati po savovima je pola uspjeha u odgoju.

Bravo, Ninet! I ja tako mislim i trudim se imati to na pameti u "mračnim" trenucima

[Xenia23]

ja sam osobno bila pravi primjerak živahnog djeteta...rodbina i dan danas priča o tome, a da me vidite sad, super žena...
dok je moj brat bio pravi mirko...i sad je malo podivljao...
a moj sinek je izgleda baš na mene, jao si ga meni, a mama mi je još u trudnoći govorila, dok me mahnito udarao u trbuhu da bude na mene i neka mi nek vidim kako je njoj bilo sa mnom...

[Zorana]

Sun, svatko od nas ima priliku mijenjati svijet.

[mama courage]

Mene samo jedna stvar nervira, a to je sto se zivahna djeca cesto poistovjecuju sa neodgojenom ili tesko odgojivom. Ja bih bila nesretna da mi dijete u gostima sjedi mirno kao bubica i slusa sta odrasli pricaju (po mogucnosti se i ukljuci u razgovor nekom pametnom i odgojenom opaskom.... :/ )

kad sam jos zivjela zivotom sretne singlesice imala sam običaj imati vreću punu igračaka, tako da bih tu vreću izvukla čim bi mi neka frendica došla s djetetom. dijete se na miru igralo, mi kafendisale, i što je najbitnije dijete nije islo u istraživački pohod po mom stanu. zavisno od dobi djeteta (recimo petogodišnjaka) dozivjela sam i neodgojeno ponasanje: namjerno unistavanje il bacanje stvari, bilo igračaka, bilo mojih vlastitih stvari. digne mi se kosa na glavi kad vidim roditelje koji mirne duše sjede dok im juniori razbijaju interijer nečijeg doma.

[MGrubi]

mojih vlastitih stvari. digne mi se kosa na glavi kad vidim roditelje koji mirne duše sjede dok im juniori razbijaju interijer nečijeg doma.

junioru fali pažnje
fali mu "priznanje postojanja"

roditeljsko ignoriranje , učestalo, izaziva razvoj destruktivnog ili autodestruktivnog ponašanja

[ninet]

Mene samo jedna stvar nervira, a to je sto se zivahna djeca cesto poistovjecuju sa neodgojenom ili tesko odgojivom. Ja bih bila nesretna da mi dijete u gostima sjedi mirno kao bubica i slusa sta odrasli pricaju (po mogucnosti se i ukljuci u razgovor nekom pametnom i odgojenom opaskom.... :/ )

kad sam jos zivjela zivotom sretne singlesice imala sam običaj imati vreću punu igračaka, tako da bih tu vreću izvukla čim bi mi neka frendica došla s djetetom. dijete se na miru igralo, mi kafendisale, i što je najbitnije dijete nije islo u istraživački pohod po mom stanu. zavisno od dobi djeteta (recimo petogodišnjaka) dozivjela sam i neodgojeno ponasanje: namjerno unistavanje il bacanje stvari, bilo igračaka, bilo mojih vlastitih stvari. digne mi se kosa na glavi kad vidim roditelje koji mirne duše sjede dok im juniori razbijaju interijer nečijeg doma.

Igzaktli! I meni isto. Njegovo je da ponekad proba divljati. Moje je da to ne dozvolim.
I jos nesto - znaju ove moje lokalne forumasice da ja preferiram kafendisanje bez juniora. Ne ide to u ovom uzrastu. Ako cemo s djecom, hajmo negdje gdje djeca mogu biti djeca. A da se i on i ja nerviramo ili u kafani ili u necijoj dnevnoj sobi....ne, ne...

[mama courage]

mojih vlastitih stvari. digne mi se kosa na glavi kad vidim roditelje koji mirne duše sjede dok im juniori razbijaju interijer nečijeg doma.

junioru fali pažnje
fali mu "priznanje postojanja"

roditeljsko ignoriranje , učestalo, izaziva razvoj destruktivnog ili autodestruktivnog ponašanja

ma mgrubi, sve ja to kužim, al' daleko od moje kuće! nek to ignoriranje provodi u vlastitom domu, nek mali neron skače vlastitim roditeljima po glavi.

sjećam se kao osmogodišnjakinja da sam ludila kad bi mi susjetkin sin dolazio u posjetu i kršio sve moje osjetljive igračke (inventar kućice). nije bio sin jedinac, a mater je na njegove ispade samo znala reći: pa nema veze, platit ću, ne shvaćajući uopće da nije bit u plaćanju, nego u toj destruktivnosti koja se ne treba poticati.

Ako cemo s djecom, hajmo negdje gdje djeca mogu biti djeca.

točno tako. il ponesem neku igračku, bojice i papir (ako znam da neće biti tuđe djece) il dogovaram kave u blizini dječjih igrališta. il - uvalim dijete mužu a ja odem sama na sastanak il što je još najbolje - frknem muža i dijete na put, a napravim tulum u kući