Mlađe dijete oponaša starije

[Zdenka2]

Moja kći oponaša sina apsolutno u svemu. To zna biti karikaturalno: on se digne, ona se digne, on sjedne, ona sjedne, on okrene glavu ulijevo... Naravno, pogotovo ga rado slijedi u kršenju pravila. To znači kad krene njegov nemir, ja i MM sve imamo udvostručeno. I opet naravno, kad ja prigovorim, njezin je odgovor redovito: Nisam ja, to je M. On je ujedno i glasnogovornik u ime oboje. Nisam zapravo sigurna treba li me to zabrinjavati, ali me ipak malo zabrinjava, jer bih željela da ona izražava sebe i da govori u svoje ime. Kako je to kod vas i kako se taj proces kreće?

[Anita-AZ]

Ja nemam iskustvo dva veća djeteta, no mogu se jasno prisjetiti koliko sam jako oponašala svoju stariju sestru. Toliko sam joj bezrezervno vjerovala da radi njenog odobravanja mogla raditi sve (sreća što nije imala sulude ideje opasnih razmjera). Ako je ona mislila da je nešto lijepo, ja sam bila sigurna da to onda zaista mora biti lijepo i nisam se dugo dvoumila. Kad je imala prvog dečka i bila ljubomorna na tete iz časopisa i ja sam glumila svom frendu kako sam ljubomorna na tete iz časopisa. Neću dalje nabrajati, you get the picture.

Poanta je da je to trajalo par godina i više od svega je govorilo koliko je poštujem i volim. S vremenom je razina oponašanja stala jer nam osobnosti nisu nalik i to se sve više uočavalo, a kasnije sam postala jedno od žešćih individualaca sa jasnim, čvrstim i samo-svojim stavom. To traje i do danas. Nemam potrebu biti poput nekog drugog, čak niti u profesionalnom smislu, nemam idole, ikone kojima se pretjerano divim. Vjerojatno sam tu potrebu zadovoljila u dobi kada je za to i bilo vrijeme. Isto kao i tvoja kćer.

Uvjerena sam da je to samo malo istraživanje identiteta osobe kojoj se izuzetno divi kroz vlastitu kožu. Nikako to neće trajati dugo, niti zauvijek, niti joj oduzeti njeno vlastito ja. Čim je ona hrabra kročiti na stazu oponašanja, negdje duboko zna da se ne može tako lako izgubiti.

[Anita-AZ]

Ustvari, mislim da je to usporedivo sa umjetnicima koji žele savladati neku tehniku pa jedno vrijeme kopiraju ne bi li naučili osnovu i bazu stvaranja (slikari, glazbenici...).

Ona ustvari uči.

[NanoiBeba]

zdenka, budi sretna da su "stariji".

K. je htjela pišati stoječki jer joj to radi brat. Mene u svari najviše smeta kaj ona njega oponaša u glupostima, tipa kreveljenju. Pa onda to još više istakne.

[marta]

Zdenka, to ti je normala. Nakon nekog vremena prestane iako ima onih koji to pokusavaju godina i kad su vec odrasli (al mislim da su to onda vec neki problemi u igri).

[Sanja]

I meni se čini da je to normalno.

Dodala bih još nešto: ona je kod vas relativno kratko (oko dva mjeseca, ako se ne varam) - možda je samo stvar u tome da još uvijek nije sasvim sigurna kako bi se ponašala u vašoj obitelji (ili u obitelji općenito), pa od svog brata uči načine koje smatra provjerenima.

[Zdenka2]

Sanja, da, oko dva mjeseca i pomišljala sam na to da slijedi ponašanje M. kao neki "sigurni put". Ali, ona njega oponaša i u onome za što pouzdano zna da nije prihvatljivo. Draže bi mi bilo da testira granice na svoj način nego da se skriva iza njega. Nije da sam baš nešto previše zabrinuta, ali sam zapazila to, pa sam htjela provjeriti što vi mislite.

Anita AZ, utješno mi je ovo što pišeš, jer nisam o tom ponašanju razmišljala kao o istraživanju.


P.S. Imat ću ja još pitanja za vas višestruke mame.

[emily]

oponasanje starijeg brata/sestre je normalno (imamo doma).
i slazem se sa Sanjom, B. je kratko kod vas, i jos je vjerojatno jaaako fascinirana bratom, pa je i oponasanje na gornjoj granici. kad se malo bolje upoznaju, vjerojatno ce bolje filtrirati u kojim situacijama ga oponasati

[Sun]

nisam višestruka mama, ali se jako jako dobro sjećam kako sam kao mala u svemu oponašala brata (sestru ne toliko, ona je bila premirna i predobra pa tu nema zabave).
Ali brata u svemu - i dobrom i lošem, najviše u nepodopštinama. Mislim da to nikakve veze nema s tim što je ona tek stigla pred malo (čak štoviše meni ovo izgleda kao znak da se super uklopila tj prihvatila brata), a niti s tim da se skriva za njega. Mislim da joj je to kao igra i da ga imitira jer ga voli. Ništa loše u tome ne vidim.

[Zdenka2]

Mislim da joj je to kao igra i da ga imitira jer ga voli.

Ovo je melem za moje uši.

[TATA MATA]

Ak bu tak bilo kod nas, onda smo

[anek]

ovo baš nije na temu braće i sestara, ali i ja imam sličan problem;
vid u odnosu sa drugom, uglavnom starijom djecom /ponekad i vršnjacima/.
on kopira doslovno svaki njihov korak, rečenicu, sve...totalni copycat.
klinac trči - vid trči, klinac viče - vid viče, klinac u parku kaže "mrzim puževe!", vid odmah ponovi da i on mrzi puževe
s kojim god djetetom da se igra, vid ga potpuno kopira u svemu /u 80% slučajeva/.
uvijek je kolovođa netko drugi koga vid slijepo slijedi, a meni se to nikako ne sviđa...dugoročno gledano
željela bih da je samosvjestan, da zna što hoće, a što ne, iako znam da je još jako mali, i da je ovo vjerojatno neka faza koja će proći.
ali ipak...

[pikulica]

Zdenka2 i kod nas je nešto slično, samo je u pitanju stariji bratić, kojeg vidimo nekih 2 put godišnje na nekih 15-ak dana, N se kasnije mjesecima ponaša kaso A, čak jednako i govori Ja to doživljavam kao izraz privrženosti i mislim da će s vremenom proći.
Sad već sličnu situaciju imamo i u kući, ali je to s obzirom na razliku u godinam prepuno smiješnih situacija, tipa P se hoće popeti na zidić koji je visoko iznad njegove glavice, hoće jesti sve isto kao brat pa imamo iste "Bob Graditelj" tanjure, morali smo kupiti nož i vilicu za njega, sam si maže sir na kruh...
Uživaj u svojim prekrasnim
OT. Malena je na ovoj slici ista kao ja sa 6 godina, čak sam tad imala istu frizuru...

[sorciere]

Mislim da joj je to kao igra i da ga imitira jer ga voli.

Ovo je melem za moje uši.

"zrcaljenje" ... jedan od načina "uspostavljanja dobrog odnosa"...

želi se uskladiti, mislim da je dovoljno da se strpiš ...

(mi odrasli to učimo, djeca rade intuitivno )

[Anci]

I ja mislim da ga voli kopirati- jer ga voli. I isprobava malo, sigurno. Ako te brine to što želiš da ona izražava sebe, bez kopiranja brata, mislim da će to doći na svoje. U nekim stvarima će vjerojatno i dalje oponašati jedno drugo, ali vjerujem da će njeno JA sve više isplivavati.

A dotad će biti malo više pojedenih čokoladnih Sv. Nikola

[mmmama]

ovo baš nije na temu braće i sestara, ali i ja imam sličan problem;
vid u odnosu sa drugom, uglavnom starijom djecom /ponekad i vršnjacima/.
on kopira doslovno svaki njihov korak, rečenicu, sve...totalni copycat.
klinac trči - vid trči, klinac viče - vid viče, klinac u parku kaže "mrzim puževe!", vid odmah ponovi da i on mrzi puževe

Anek, POTPUNO isto kod nas... Sve ponavlja. Kći je 6 mjeseci (točno u dan) mlađa od tvojeg Vida. To kod nas traje oko pola godine i pitam se hoće li uopće prestati. :/
S druge strane, ima situacija kad nema sanse da napravi nešto što rade drugi. Npr. ne želi ići na ritmiku iako idu sve djevojčice iz njezine vrtićke grupe. Takve mi stvari daju nadu da neće uvijek biti tako i da je to faza.

[Janoccka]

Kod nas, nažalost, obrnuto... Starije dijete oponaša mlađe

[tridesetri]

i kod nas mladi brat (13 mj) oponasa stariju seku (3,5 god) ali to mi je nekako posve normalno i ocekivano.
ono sto me u zadnje vrijeme vise brine jest sto je seka pocela imitirati starije deckice predskolce iz vrtica. ona koja je bas totalni individualac, netipicna i do krajnosti neskona bilo kakvom kopiranju i imitiranju pocela je oponasati te deckice i to naravno sve najgre fore.
recimo dodje doma i veli braci da ce ga prerezati i onda onak ide po zraku kao s nekom pilom "cak, cak" :shock:, onda je pocela imati komplekse od svojih crteza (a crta predivno) jer ne zna nacrtati kornjacu nindju. opcenito se pocela ponasati ko decko, i kao da se jos to poklopilo sa nekom fazom prevelike potrebe za dokazivanjem. milism da je to ona neka "prva adolescencija" s 4 godine?
neka cudna faza, nadam se da ce sto prije proci...