 |
|||
ja sam u 11 tjednu trudnoće. prije dva dana saznali smo sa su se naša dva mala anđela prestala razvijati. jednojajčani blizanci. toliko smo ih željeli i veselili se njihovom dolasku, a sada imamo osjećaj da nam se ruši svijet pod nogama.
sad moram čekati kiretažu.. grozim se i same pomisli na to
sad kad čitam sve ove priče ne prestajem plakati. plačem zbog mojih i vaših anđela. toliko puta pomislim kako je ovaj svijet nepravedan..
takve stvari se ne bi smjele događati ljudima...
draga tinci, držite se kroz ove teške trenutke! nažalost znam kako vam je! od sveg srca vam želim da što prije sve ružno prođe i da postanete roditelji a vaša mala dva anđela uvijek će biti s vama...
Draga Tinči,u ovim bolnim trenucima želim da ti Bog da snage da izdržiš teške trenutke i da izađeš koliko toliko jača iz svega toga.Grozno je što sada moraš čekati,ne moguvjerovati da dr odugovlače s tim stvarima.Tvoji anđelčići već su gore i čuvat će svoju mamicu.DRŽI SE
tinci, jako mi je žao...
uvijek se pitam po kojoj kazni se to dogodi, baš onima koji žarko žele dijete...
mari.. isto mi je žao i za tebe.
stvarno, nek nam Bog da snage da to sve preživimo..
ajme
groznooo drzi se
groznooo drzi se
Drži se!
Sada je teško, ali pokuša gledati pozitivno za bolje sutra.
Nažalost znam kako se osjećaš, ali doći će drugi anđeli
Da, doci ce sigurno, evo mog sad blazeno spava. A mislila sam da nikad necu preboljet gubitak prvog. Ali eto, napokon se ponovno smijem!
Vjeruj mi, bit ce bolje! Znam da ti to svi govore, i meni su isli na zivce, ali evo, sad vidim da su bili u pravu!
draga jako mi je žao, djelomično shvaćam tvoju bol zbog gubitka, znam taj osjećaj otupljenosti kada ti se svijet ruši pod nogama u trenutku kada te ginekolog pogleda i izusti, srce više nečujemo, pričekajmo još dva dana pa ćemo obaviti kiretažu.srećom za mene je sve dobro završilo i danas imam bebicu 17mj, svog anđela.
probaj se nekako sabrati i misliti na svoju curicu, princezicu, koja te neizmjerno voli, ona je tu kraj tebe i silno te treba.drži se i nemoj odustajati!!!
Tinci pretužno
Hvala svima na riječima podrške.. To mi puno znači; pogotovo kad vidim da ste Vi koje ste bile u istoj situaciji dobile svoje bebice. Nadam se da ćemo i mi..
tinci, drzi se!
tinci
Draga Ivana 83,i ja sam se često to isto pitala al opet s druge strane;što smo mi sa svojih 20-tak ili 30-tak godina mogle tako ružno učiniti pa da smo kažnjene?I meni su zlobnici tupili to u glavu i sladili se mojom nesrećom pa sam sama sebe uvjeravala da mene ni sam Bog ne voli kad mi se to dogodilo.Duboko me povrijedila moja vlastita strina kad je rekla da sam se ja u svojoj trudnoći nekome ismijala pa eto mi sad,nemam bebu.Takvo nešto normalni ljudi i vjernici ni ne pomišljaju niti se igraju Boga.S druge strane,moje sestrične koje su stalno na misama i karizmatskim skupovima i hodočaste širom svijeta kažu da smo mi sretne i blagoslovljene mame kojima je Bog dao obilje ljubavi......Kazna nije i nedajte da vas uvjeravaju u to a s vremenom ćemo valjda primjetiti i snagu takvog blagoslova.Ja sam ove godine dobila bebu i ona nam je donijela ovaj svjetovni mir a jednog dana kad odemo gore,imat ćemo pune ruke posla;cijelu vječnost maziti i nunati svoje male anđele.....Originally Posted by ivana83
Ove je pretužno što se dogodilo. I ja se upravo ovoga bojim, nakon gubitka svoga anđela. Sada sam u 15 tj. i sve je ok do sada, ali ja se i dalje mislim hoće li mi na idućem pregledu dr. reći: Srce vaše bebe više ne kuca. Ovo su najtužnije riječi koje sam u životu čula, tužnije od vijesti smrti nekoga bližnjega. I toliko se duboko usijeku da je meni kao nekako nemoguće da je sad sve ok., kao jeste li sigurni :? Ali Bogu hvala jeste i došao je naš red nakon toliko godina. tako će i tvoj doći, svaki dan je dug to ja znam, ali kad dođe taj dan kao da nisi nimalo čekala prije
Citam vase price pa ste me ohrabrili da vam napisem moju tuznu pricu.
Ja sam prvi put ostala trudna posle 4 godine braka(4 inseminacije i 2 ivf).
Mojoj sreci nije bilo kraja.Sva sam bila u soku,nisam mogla vjerovati da se meni desava,iako me je doktor ubegjivao da sam trudna,nikako nisam mogla shvatiti.Tek kad sam na UZV cula 2 srca
Valjda sam zasluzila mog angjela
draga molnja, i sama sam mama anđela, i mogu si predpostaviti kako ti mora biti!
od srca ~~~~~~~~~~ za tvoje malo zlato, da sigurno dođe na svijet!
drži se, misli na svoju malu ljubav unutra, a tvoj mali anđeo će uvijek biti s tobom, i paziti na svog malog bracu...
Rodila sam prije tri godine teško bolesnog sina,prošao je dvije teške operacije srca u samo dva tjedna,nizali su se mjeseci bolnice,bolnih zahvata,respiratora i na kraju umro mi je na rukama.
sad imam djevojčicu od 18 mjeseci,zdravu.
Čovjek ni ne sanja koliko snage ima!
Živi dan po dan!
Jumbina i moj sin se zvao Tin, i imao je tešku srčanu manu.
Napustio nas je isti dan kada se i rodio
pridružio se svojoj sestrici koja je otišla u nebo samo dva dana poslije rođenja prije 8 godina
snješka, kad vidim tvoj potpis, tako mi je lijepo oko srca...
i mi imamo dva anđela, curica nam je otišla na isti dan kada se i rodila, a dečkić još za vrijeme trudnoće...
i dalje se strašno veselim svojoj trećoj trudnoći, jer vjerujem da gore negdje nas čeka jedno malo srčeko koje samo čeka da zakuca pod mojim...
molnja,
Moj prvi sin nas je napustio prje 5 godina, rođen u 23 tjednu. Živio je tri sata.
Sada imam 2 anđela, a neću ni pričati koliko sam suza isplakala u trudnoći. Koliko straha proživjela. Živjela iz dana u dan i bila zahvalna kad je još jedan tjedan prošao.
Živjela iz dana u dan i bila zahvalna kad je još jedan tjedan prošao.[/quote]
znam kako je brojati svakog dana u iscekivanju....stvarno covek ne zna koliko snage ima ustvari u sebi-tvrdji od kamena
Maksi kad čitam tebe kao da ja pišem. Naša curica nas je napustila u 24 tjednu trudnoće; sada čekam 2 bebice i zahvalna sam na svakom sretno završenom danu, i nadam se da ću ovaj put zagrlit svoju dječicu i da čemo imat happy end...ali strah je konstantno tu, i nemožeš pobječ od njega...
Evo, moj mali miš upravo spava na ciki, braco i seka se igraju u sobi. Imaju još jednu malu seku
Umrla je prije 2 godine u 24. tj. Nisam mogla dočekati da prođe 6 mj i ostala sam T 4 mj. nakon toga. Ta trudnoća mi je došla kao melem na ranu iako psihički vrlo teška, bila je savršena. Svejedno ne prođe ni dan da ne pomislim na malenu seku...
Skupila sam hraborosti da sada konačno pročitam sve.
I ne znam čija me priča više potresla
...frka20 nemam riječi, samo me nešto steže u grlu.
I sve ostale cure.
Dok čitam sve te priče, osjetim dio te boli i to je tsrašno, kako je tek bilo vama...
Žao mi je cure.
Ne znam što bih drugo mogla reći.
Roza izgurati ćeš ti kako god. Lijepo miruj i odmaraj. Ja sam svoje blizance rodila u 32 tjednu. A da ih vidiš sada. :D
Izgubljeno dijete se nikad ne može zaboraviti. Na ova dva anđela sam čekala 4 godine. I sada uživam u svakom trenutku.
I ja sam mama anđela koji je umro u 30.tjednu...
Nikada ga nećemo zaboraviti, i hvala dragom bogu što smo ga uspjeli vidjeti, držati ga u naručju i poljubiti
Prestrašno je to što čovije k mora proživjeti ali fascinantno je koliko za isto ima snage!
Mi nalazimo snage jedno u drugomu, no kao što Eci kaže, ne mogu dožekati novu trudnoću, novu đansu, nadu i sreću!
Već znam da ću puhati na hladno i biti u strahu svaki dan i pegled, no također znam da joj se već sad beskrajno nadamo i veselimom i da ćemo je beskrajno njegovati, misliti pozitivno i nadati se sretnom završetku.
Cure mozete li mi reci razloge zbog kojih se moze dogoditi da se izgubi bebica u poodmakloj trudnoci?Ja znam da je najkriticno prva 3 mjeseca,ali vidim da i posle rizik postoji do kraja...u 20 sam tjednu i malo sam se poradovala sto sam jedva izgurala do ovde,ali opet...do samog kraja se ne zna...uhhhhh
Draga Molnja tako mi je drago sto ste ti i tvoja beba u 20 tjednu,mene ti uspjesni tjedni tako vesele,kada sam procitala sve te tuzne price,sjedim citam i placem,suce mjesaju moju vlastitu tugu zbog boli koju i sama dozivjeh zbog gubitka bebe-ili beba jer su dva embria vracena u 6 tjednu trudnoce,i bol zbog moga gubitka je jednaka kada citam sve ove price,srce me boli zbog svih vas.Ali sam tako ponovo sretna zbog tvoga 20 tjedna,zbog tvoje hrabrice koja se bori,nemam ti sta pametovati,samo bi voljela kada bi se uspjela malo opustiti i uzivati u ostatku trudnoce.Znam da je tesko,ali je tako ugodno.Ja tako vjerujem da ce sve biti u redu,jedino sto mogu nosit cu te u mislima i molitvi za snagu i hrabrost,za svako vase sutra,za svaki vas novi dan.Vidjet ces na kraju mora sve biti dobro.Velika pusa tebi i tvojoj bebi
ja ću vam se također nažalost pridružiti.......
moj sin Ivano umro je u 42-om tjednu, na kraju , saznali smo kada su me uhvatili trudovi i kada sma došla roditi.......
teško se s time mirim znajuči da su jedini krivci za to doktori koji me nisu pregledavali kako su trebali........
plačem jako često jer mi je užasno teško i dan danas kao i prvi dan, samo što sam se sada s time naučila živjeti........
to je bilo 31.07.2007.......
pokušavamo zatrudniti da barem malo ublažimo tu bol i da nam konačno kućom odjekuju plač i smijeh, ali zasada bezuspješno
Iirraarraa
Beba te klapi po glavi stvarno kad se najmanje nadaš, sigurna sam da če i tebi biti tako...iako ja isto vibram da dođe več sljedeći mjesec, nadano i očekivano
Stvarno si lepo napisala ovo...zlatno pravilo je kazu kod nas:pitaj patalec a ne gatalec.Naucili smo ovde ziveti svi zajedno i tesiti se.Ne znam sta bih radila bez vas cure,jako mi puno pomazete i pruzate mi poddrsku koja mi najvise treba.Tebi i svim ostalim curama saljem puse is srca i pozitivne vibracije da se sve nase kuce obogate i razvesele detskim placomDraga Molnja tako mi je drago sto ste ti i tvoja beba u 20 tjednu,mene ti uspjesni tjedni tako vesele,kada sam procitala sve te tuzne price,sjedim citam i placem,suce mjesaju moju vlastitu tugu zbog boli koju i sama dozivjeh zbog gubitka bebe-ili beba jer su dva embria vracena u 6 tjednu trudnoce,i bol zbog moga gubitka je jednaka kada citam sve ove price,srce me boli zbog svih vas.Ali sam tako ponovo sretna zbog tvoga 20 tjedna,zbog tvoje hrabrice koja se bori,nemam ti sta pametovati,samo bi voljela kada bi se uspjela malo opustiti i uzivati u ostatku trudnoce.Znam da je tesko,ali je tako ugodno.Ja tako vjerujem da ce sve biti u redu,jedino sto mogu nosit cu te u mislima i molitvi za snagu i hrabrost,za svako vase sutra,za svaki vas novi dan.Vidjet ces na kraju mora sve biti dobro.Velika pusa tebi i tvojoj bebi
Drž´te se cure moje, i samo hrabro naprijed! Ne mogu ni ja zaboraviti svoje dvije neuspješne trudnoće i nosit ću doživotno ožiljke i zaboljet će me svaka sitnica koja me na njih podsjeti... ali svaki put kada padnem, Bog mi pruži ruku da nastavim svoj put- jer vjera me podsjeća da ništa nije slučajno, sve je u Božjoj providnosti... Tako sam jednu rizičnu trudnoću uspjela privesti kraju i roditi savršeno zdravog sina! Ne postoji veća sreća, jer nakon duge borbe puno više cijenite pobjedu... Ne klonite duhom, drage moje, to je najvažnije!
Prije nekih mjesec dana, kad sam čitala ovu temu i jako se rastužila zbog svih nas i naših anđelčića koje smo izgubile, nisam ni sanjala da ču uskoro opet tipkati ovdje...ali iz najgoreg mogučeg razloga.
Naši voljeni Ivan i Oliver su nas napustili 3 dana nakon rođenja, prije samo 10 dana , i sad kao što vidite u potpisu, imamo tri ljubavi na nebu, i iskreno se nadam da nas vide, i čuju nježne riječi koje im upučujemo svaki dan. Pokušavamo ne plakati, govore za malim anđelčićima ne treba plakati, oni su sad nešto puno više nego bi bili da su ostali sa nama. Ali kako da ne plačem kad mi je več troje dijece doslovce oteto od mene, i osječam se kao da mi je netko isčupao dijelove srca, jedino što mi je ostalo iznutra je užasna praznina koju nikako da pokrpam. 29 godina, 2 teška poroda, tri prekrasne bebe...a u rukama ništa.
Tijelo mi je izmoždeno, što od skoro 7 mjeseci ležanja, što od svih zahvata koje sam prošla u 3 tjedna, a i osječam se neprirodno, jer, ja sam doma, ležim, plačem, na cice mi idu nevjerovatne količine mljeka koliko god ga pokušavala zaustaviti svim i svačim, i umjesto da me usred noći bude moje prekrasne bebice, mm i ja u 03 ujutro tupo gledamo u Novu lovu i mislimo se kako je moglo biti.
Najteže nam je prešaltat se sada u skroz novi "film" i kako se reče "move on".
Srečom, mm i ja se beskrajno volimo i odlučni smo prebroditi i ovu patnju zajedno, ja se samo nadam da više nećemo morati sahranjivati svoje bebice i da budučnost donosi nešto lijepo i za nas.
Poljubac svim mamama anđela
Roza, imaš PP
čitam i suze mi idu na oči... čitajući tvoj post kroz glavu mi prođe sve što sam prošla u ove dvije godine, i prepoznala sam se u svakoj tvojoj rečenici (a vidim da smo i godište...
izjadaj se draga RozaGroza, jer svakom to treba! ja sam nekada imala osjećaj da samo cure na forumu iskreno suosjećaju, jer nas nažalost ima puno sa takvim groznim križom...
kao također mama anđela, šaljem ti veliki virtualan zagrljaj, i od sveg srca nadam se da je svim ružnim stvarima kraj...
Roza draga,
teško je i nema pravog odgovora ni lijeka da se izgura ovo razdoblje kroz koje prolazite, zato šaljem veliki zagrljaj da ga zajedno uz puno međusobno ljubavi i razumijevanja nekako prebrodite.
Najteže je majci koja prolazi sve isto ko i rodilja zdravog djeteta,a ruke ostaju prazne.
Život nije fer i iskreno se nadam da će se negdje na kraju tunela pokazati svjetlo i da će doći neki odgovor čemu sva ta bol.Vjerujem da nešto lijepo mora doći iako je to sada teško zamislivo.
Naše anđele nikada nećemo preboljeti.Tuga mijenja oblik i intezitet ali ne nestaje,no mi smo čudo prirode jer baš kada mislimo da više dalje ne možemo pojavi se neka čudna snaga za koju nismo ni znali da postoji i gurne nas naprijed, podigne nas,tjera nas na smijeh i da ponovo gledamo svijet oko sebe u bojama..
Ako ti treba podrška, utjeha,rame za plakanje tu sam.
Ajme Roza
Srce me boli i steže mi se grlo dok čitam što si sve prošla, nadam se da će vam što prije u živote ući najveća ljubav, sreća i smijeh jer ga zaslužujete i ti i tvoj muž
Sir oliver,kako me vaše riječi jačaju. ponekad mislim da je pravo čudo da se na jednom mjestu, kao što je ovaj forum, skupi toliko dobrih ljudi. imati riječi utjehe za nekoga koga nikad nisi upoznao - mislila sam da je to prava rijetkost
netko je pametan rekao: "nije vrijeme to koje liječi sve, nego ljubav!"
Ne daj da te ovaj gubitak pobijedi, imaš već 1 veliku sreću i sjeti se da je i njoj jako teško i da te sigurno totalno kuži, tj. da osjeća kako se ti osjećaš i da joj to može još više otežati..
okreni se prema njoj i podijelite svoje osjećaje..
ne daj da ovaj gubitak ima trajni trag i na tvom djetetu
[tviti22, bumblebee, i sve cure koje ste imale ovako tužno iskustvo
veliki
Roza, pretužno, tebi i svim mamama anđelaka
RozaGroza, jako je bitno o svemu sto se desilo imati s kime otvoreno porazgovarati, kad god ti pase samo se javi!
Svima veliki
I bi pisala, i ne bi pisala. Teško mi je još uvijek o tome pisati. Ali znam kako je to. Nažalost. I suze mi same idu kad čitam vaše postove. A ne mogu ih ne čitati. Samo dajem podršku svim ženama koje to proživljavaju. Nema riječi užasa za proći takvo nešto.
neko vrijeme sam izbjegavala ovu temu jer sam željela nastaviti naprijed, bez da se osvrćem za sobom. najviše uz podršku žena s foruma uspjela sam prebroditi krizu.
intenzivno smo radili na drugoj trudnoći. sada sam 21+5 i svim silama se trudim opustiti i ne misliti na sve ono što sam već prošla. a to je jako teško. svaki dan je za sebe težak i svaki put kada me negdje nešto zaboli ja se pitam da li je to normalno ili da se idem javiti doktoru. kada odem na uzv osjećam se kao da čekam smrtnu kaznu.
teško je. svaka od nas se nosi s tim kako može. meni je puno značilo čitati vše postove ohrabrenja.
ne zamjerite mi, sad se selim na drugi topic.
svim ostalim mamama koje imaju svoje anđele gore na nebu želim im sve najbolje
mame anđela, držite se, znam da je teško, ali upravo zbog njih, moramo ostat jake i nastavit dalje. Jače, zrelije, bolje osobe.
Ja sam mama anđela već ili tek 5 mjeseci, jako mi fali, ali znam da je njima lijepo tamo gore i da koliko god mi plakale, ludile, promijenit ništa ne možemo. Čim prije to prihvatimo, lakše ćemo živjeti dalje. Ja na sreću imam jednog sina i super muža koji su uz mene i pružaju mi potporu i upravo zbog njihove ljubavi i želje za novom bebom, nedavno sam uspjela naći mir i krenuti dalje. Mirnija, sretnija. Želim svima vama da čim prije osjetite i nađete mir...
Posting Permissions
Reply With Quote