prolaze dani, al ne osjecam se nimalo bolje..
prije 5 dana bila sam na kiretaži u 12. tjednu, srce je prestalo kucati
to mi je 4. trudnoća: prva 5.12.2005. kiretaža u 10 tjednu, pa ljeto 2006 vjerojatno vanmaternična koje je "nestala" samo od sebe, nakon toga rodila sam D. u jesen 2007.
kad sam ovo ljeto saznala da sam trudna, moram priznati da me uhvatila lagana panika radi trenutacne situacije u kojoj se nalazimo, ali ubrzo smo s veeelikim oduševljenjem prihvatili da ce D. dobiti brata ili seku. I sve je bilo super, do malo smećkastog iscjetka i drugi dan kontrole... mislim da ne mogu više...
još mi je najgore što mi šogorica s kojom živim u istoj kući isto tako trudna i ima termin par dana prije mene. Skupa smo se radovali dvjema bebicama u kući. A sad... jako mi je teško slušati kako se raduju bebi, kako je boli ovo pa ono... jesam li grozna osoba radi toga? jer se tako osjećam..
a kirežu sam podnijela katastrofično...
ne znam mogu li podnijeti još jednu trudnoću, a mislim da bih htjela još djece. još je rano pa valjda zato imam tolko pomiješanih osjećaja