Draga ruzicasta žao mi je što svojoj rodici ne možeš reći istinu iako sam ja za to da joj kažeš koliko god bolno to bilo. Ali naravno sama odlučuješ što je ispravno i za vas kao obitelj bolje.
Znam da si sada očajna i da razmišljaš o sto scenarija koja su se mogla dogoditi i što si ti sve trebala napraviti, ali u tim groznim situacijama ne možemo razmišljati razumom i kasnije nam se uvijek čini da smo mogli bolje odlučiti. Trebamo pokušati izvući nešto pozitivno. To sada zvuči grozno i nemoguće. Kažeš da su tvoju curicu odveli na patologiju i da na njoj uče studenti. Neka tvoja razmišljanja o tome idu u smijeru napretka medicine i možda novih spoznaja. Ja više nisam ljuta na doktore koji na UZV-u nisu prepoznali L. bolest, ali se nadam da su iz toga nešto naučili i da se educiraju kako bi bili što bolji dijagnostičari i možda pomogli nekim budućim trudnicama i njihovoj djeci. Ali daleko od toga da sam im oprostila.
I molim te nemoj o sebi razmišljati kao o robi s greškom. Neke stvarri jednostavno ne možemo promijeniti.
Tibi osjećam pozitivnu notu u tvom postu... drago mi je