Draga ruzicasta,tako sam tuzna zbog svega sto i kroz sta prolazis.Nazalost svaka se od nas pronalazi u jednom od tvojih redaka,u suzi koju pustis,u pustosi svoga bica koju osjecas,u praznini,u magli u izgubljenosti,u lupanju srca,u...........nazalost sve smo to prosle i jos uvjek u nekom drugom obliku prolazimo.Bol je velika i tijelo i psiha se bore protiv toga.Pa bori se draga moja i ti sa njim,sve sto si rekla od rijeci do rijeci meni se desavalo,u jednoj od prijasnjih zivotnih situacija.Breme je bilo tesko.Na kraju se ipak ispostavilo da je bol bila prejaka i psiha ju je reflektirala kroz smetnje u srcanom ritmu,koji je donio jos vecu brigu i tako u krug.
Mene je spasila vjera,nekoga nesto drugo,a ti ces morati naci nesto sto ce ti davati snagu da sve to prebrodis,znam da je glupo djeliti savjete tipa nadi neki hobi,radi nesto sto te veseli,a mora postojati jos uvjek nesto,daj si vremena vidjet ces mali su to koraci,ali su tvoji u borbi za sutra,a sutra draga moja jos uvjek postoji bez obzira sto ga sada nevidis.
Kazes zelis svoj zivot natrag,probaj ga sama vratiti,vjerujem da ce ti se rado vratiti,samo sto ces nakon svega biti puno drugacija,ali nezaboravi da moras prezivjeti do sutra,do prekosutra,jos tjedan,dva,jos godinama jer te ceka netko u zivotu tko zeli da mu budes mama.Nepredaji se zbog toga maloga bica,i zbog srece koja te ceka kao i sve nas,samo sto na zalost sve ovo prije moramo prozivjeti.Vjerojatno da bi onda uzivali punim plucima,jer cemo je nakon ovoga znati cjeniti,znat cemo je prepoznati.A i nezaboravi da te netko tko te neizmjerno voli gleda svojim okicama sa neba i cuva,imas ti svoga andela cuvara,kao i sve mi posebni su to cuvari,iako je na nebu dio je tebe,dio tvoga srca,nisi sama,
Za pocetak ti zelim uspjesnu operaciju i blagoslovljen oporavak.I polako korak po korak prema sutra,hodaj prema cilju,a do tada te nosimo mi tvoje saputnice u boli i tuzi u mislima i molitvi.Budi hrabra.
 |
|||
Odgovori s citatom
sve to ostavlja trag na čovjeku! 
.Sada se borim sa drugim strahovima i novim bolima,otac mi je jako bolestan,tj.nije bio pa je iznenada pao u komu i spremili nas na najgore,pa evo probudio se i sada se molimo za njega,za nas,za samo jos jedno sutra.Vise nista nije kao sto je bilo niti ce ikada biti.A ja sam tisucu kilometara daleko,U noci kada je pao u komu putovala sam cijelu noc,dosla u sobu poljubila ga i rekla mu da ga neizmjerno volim,dala mu casu vode,drzala ga za ruku satima i oprostila se od njega,od sebe,od zovota,na kraju me je samo pogledao,i svojom nemocnom rukom mi je poslao poljubac i njega jos uvjek nosim,on mi daje snagu,njegov zadnji poljubac.A sve to nebih prezivjela da nemam svoje andele,nakon njihovog gubitka sve postane drugacije,kao da postanemo hrabriji.Zato ti od srca zelim da nades snage i ustanes iz pepela,jer u tebi je toliko puno hrabrosti mozes ti to. 
ruzicasta prvotno napisa
