29.12.2007.pukla mi je plodna voda a još mjesec dana do poroda.
Još u 25 tjednu bebi su dijagnosticirali gastroschisis,poremećaj koji se javlja kod jedne od deset tisuća beba.Trbušna stijenka se nije zatvorila do kraja i dio crijeva je ostao van. I doktori su tvrdili da će to biti samo jedna rutinska operacija,da će beba preživjeti.
Mihaela sam rodila na carski rez,bio je mrvica samo 1800g,izdržao je operaciju i još dvadeset sati.
Otišao je a ja ga nisam ni vidjela,pokopali su ga a ja mu nisam bila na pogrebu.Nisam ga ni zagrlila,ni poljubila..
Još uvijek nisam svjesna da se to sve zaista dogodila,svi se oko mene prave da je sve u redu i tješe me da sam ja još mlada i da će biti još djece.
Nadam se da hoće,ali neće biti moje mrvice..
U bolnici je bilo lakše,jer bilo je još cura u sličnoj situaciji pa smo se razumijele bez puno riječi.
U bolnici je bilo lakše jer sam se nekako nadala da svi lažu,da je Mihael živ i da ću ga odvesti kući.
Ali došao je i onaj kišni dan kad sam dobila otpusno pismo i sama napustila bolnicu.Bez svoje bebe..
Teško je,ne znam kako nastaviti dalje jer ništa nema smisla...