sir_oliver jedan veliki virtualni

Ovaj tekst za samo-pomoc sam vec postala na jednom drugom mjestu, mozda nekima od vas moze barem malo koristiti:


Osnovu ovog teksta sa savjetima kako proci kroz svoju tugu sam pronasla na netu, izvucen je iz knjige "Prazna kolijevka, slomljeno srce", dr Deborah L. Davis. Na osnovu svog iskustva mislim da ima dobrih savjeta, pa sam to prevela:

”U vasoj tuzi su bitna realisticna ocekivanja.”
Ne dozvolite nikome da vam kaze kako i kada bi se trebale osjecati. Vasa tuga je samo vasa, nemojte ju previse usporedjivati s osjecajima drugih. Sve mi zalimo na svoj nacin.

"Dozvolite si prolazak kroz sve vase osjecaje i misli."
Dozvolite si osjecaje tuge, ljutnje, ljubomore i svih drugih osjecaja... imate potpuno pravo tako se osjecati! Dopustajuci sebi prolazak kroz sve te emocije dozvoljavate si pocetak oporavka i zarastanje emocionalnih rana.

”Identificirajte svoje razlicite emocije.”
Pokusajte identificirati da li ste ljuti, tuzni ili ste zapali u fazu samooptuzivanja. Kada prepoznate svoje emocije mozete se s njima lakse nositi nego kada vas sve obuzmu istovremeno, tada se mozete osjecati kao da vas sve te emocije guse i vuku prema dnu, a mogu se pojaviti i nerazrijeseni osjecaji od ranijih gubitaka.

"Prodjite kroz vase uspomene, nade i snove o tome sto je sve moglo biti."
Prepoznavanje svojih snova i sanjarenja pomaze nam da identificiramo sto smo izgubili. Dozvolite si da o tome pricate.

"Prepozajte stvari za kojima zalite da ih nikada necete raditi sa svojom bebom i pronadjite nacin da ih zakljucite."
Ako niste imali priliku vidjeti/drzati vasu bebu izrazite to kroz neku drugu aktivnost; zapalite svijecu, napisite tekst, pricate o tome...

"Vodite brigu o sebi."
OK je biti sam i plakati, postoje trenuci kada nam je i to potrebno. No takodjer, pronadjite nacina da smanjite stres, izadjite van, pazite na prehranu, bavite se nekim aktivnostima koje vam odgovaraju i koje ce vam dati pauzu od tugovanja.

"Trazite podrsku koja vam je potrebna."
Zato su forumi poput ovoga jako vazni! Izolacija produzuje tugovanje i cini ga gorim. Sve trebamo podrsku i mozemo ju dobiti od drugih.

"Budite aktivne i recite okolini sto vam je potrebno, ne mozete od njih ocekivati da ce vam citati misli!"

”Budite realisticne o tome sto znaci oporavak.”
Razrjesenje vaseg tugovanja ne znaci da cete pustiti i zauvijek zaboraviti vasu bebu i ne znaci da cete prestati osjecati tugu. To prije znaci da ste se smirili i nasli nacina nositi se s gubitkom i svim osjecajima.

Sve zalimo na svoj nacin, ovo je jedan tipicni tijek tugovanja s nabrojanim glavnim osjecajima koji se u tom procesu tipicno pojavljuju:
1. negacija i izolacija: prvo pokusavamo negirati da je do gubitka doslo i povlacimo se u osamu
2. bijes: bijes na nekog odredjenog, na svijet, na samoga sebe sto smo dopustile da se sve dogodi iako nista nismo mogle uciniti
3. pregovaranje: s bogom, zivotom... ako napravim to i to biti ce kao da gubitka nije ni bilo
4. depresija: osjecaj praznine, nepomicnosti, iako bijes i tuga mogu ostati ispod svega
5. prihvacanje: bijes, tuga i zaljenje se smiruju, prihvacamo gubitak