Sada si me sjetila da mi se dogodila ista stvar.

Prije dosta godina probudila sam se jednoga jutra sa dva sitna mladeža s desne strane nosa. Baš ih nisam rado zatekla tamo, ali, 'ajde dobro.
I tako je jedan od njih mrvicu okrupnjao (malo se izdignuo s površine) sve dok jednoga jutra (prošle su godine) taj krupniji nije postao sitniji od drugoga.
:shock:
Prvi trenutak mi nije bilo lako, pokušavala sam se sjetiti jesam li ga slučajno otkinula, ali trag nije odavao ništa nasilno: svijetlosmeđa točka na koži. I ja sam se prestala uzbuđivati jer me utješilo da je sam otpao, nisam mu ja bila kriva.
Isto tako, opet jednoga jutra (ja kao da godinama nemam ogledalo, pa se svake prestupne pogledam ) primjetim da se vratio moj mladež. I sada opet stoji već par godina, ni veći ni manji nego prije - isti kakav je i bio.

Svašta. Pa sad ti vidi.