Ovisi o radnom vremenu, ali nastojat ću.
Zato što sam svakim danom sve nezadovoljnija visinom ili bolje rečeno nizinom plaće... i sve skupljim troškovima života.
Kad se okrenem unatrag nekad smo MM i ja mogli lijepo živjeti, vikend izleti, more, skijanje... mogli smo dignuti pošten kredit za stan, a ni kvadrati nisu bili toliko skupi... A ako se ovako nastavi na kraju nećemo imati ni za kruh. Koliko je sve živo poskupilo, plaće pomalo postaju nikakve, ne možemo uopće dić kredit za veći stan ili kuću.
Sad si ne možemo priuštiti ni pola onoga što smo nekad mogli
I baš me nedavno na sastanku šef naljutio kako nas mulja, ko da smo ovce i naravno ne misli dići plaću u skladu sa poskupljenjima, možda opet nešto sitno (u 10 godina digao 150 kn)