Evo mi smo prilično att, barem se tako osjećamo cicamo 13 mjeseci, spavamo skupa nosimo se igramo, ali sad je beba postala mali hahar koji može dohvatiti sve- nositi tegle iz frižidera, razbiti vatrostalnu posudu sa stola, iskakati iz stolice za hranjenje. On to sve radi u igri bez imalo uzrujavanja , a kad mu kažemo da je to opasno, pokušavamo objasniti on umire od smjeha, a na svako oduzimanje stvari plač, urlanje. On sve hoće sam- sam jede pije iz čaše i ne da se oblačiti iako mu baš i ne ide, a ponekad stvarno moramo obući cipele. Pali jedino odvraćanje pažnje ili ti mito zanimljivijim stavrima , npr mobitel uvijek pali. Za neke stvari kojih me stvarno strah npr. gađanje televizora smo počeli s ozbiljnim mirnim ne, a on je to jednostavno prihvatio tako da sad kad neće jesti digne prst i ozbiljno namkaže ne ili baku i dede informira da je ne bacati stvari tako da ih baca i govori ne. Pikula je divno komunikativno dijete veće govori dosta riječi ponavlja za nama, brz je i počeo se več verati na stvari (rano je prohodao) . dakle sad je u prednosti . Kako dakle objasniti i sprješiti neke opasne stvari, malo sam zbunjena, ne bih željela vikati, ali imam osjećaj da ovo hvatanje po stanu za svako oblačenje koliko god bilo zabavno ponekad jednostavno nije moguće. Ima li netko neka iskustva s brzim, neustrašivim jednogodišnjacima...