Riječ "fuj" je onomatopeja za pljuvanje. Iz tog razloga ne podnosim kad netko, bilo dijete ili odrastao, kaže za neku hranu da je "fuj", jer to netko drugi jede i njemu nije fuj i neće pljuvati na hranu.
Može se reći da nešto ne voli, da mu je slabo od neke hrane, da je ne podnosi, štogod, ali ako netko drugi to jede, ne treba mu gaditi užitak zato što se meni to ne sviđa.
Moje dijete je prilično izbirljivo i puno toga ne voli jesti i često mu hrana smrdine prisiljavam ga da jede ono što ne voli niti da se pretvara da mu je fino nešto što nije, ali da govori za hranu "fuj", to ne dozvoljavam ni u kojoj varijanti. Pa nije to ni govorio, ni kao manji, ni sad.



ne prisiljavam ga da jede ono što ne voli niti da se pretvara da mu je fino nešto što nije, ali da govori za hranu "fuj", to ne dozvoljavam ni u kojoj varijanti. Pa nije to ni govorio, ni kao manji, ni sad.
Odgovori s citatom
)al bi smislila razlog da taj tanjur sto krace gledam ispred sebe jer me baca na povracanje taj miris i izgled ili bi nonsalantno prebacila salvetu preko da ne gledam jer mi se zeludac okrece. 
U rangu onog da se nož ne zabija u kruh (ili što je već nedopustivo kao skrnavljenje hrane)...ne znam, moj mali i bez posebnog objašnjavanja oduvijek zna da je potpuno neprihvatljivo u gostima reći da je nešto odvratno, ružno, smrdi i sl. dok doma tako komentira valjda 50% hrane. Meni se to čini kao prilično bezazlena vrtićka fora, još se i ja kreveljim s njim.
I na to mi se diže želudac zbog tog mirisa čudnog, a one su mi je gurale pod nos.