Mi smo imali velikih problema s kakanjem ovo ljeto, naime, pao je u tešku regresiju i počeo je kakati noću u pelenu, s pune 3 godine. Bila sam neko vrijeme totalno bespomoćna i onda smo, malo-pomalo riješili problem. S obzirom da smo već ustanovile određenu sličnost između Karla i Andreja možda pomogne i vama:
Najprije smo se dogovorili da ćemo za svako kakanje u tutu crtati nasmijanog čovječuljka na kalendar (on ima svoj kalendar na kojem zaokružuje datume). Bez forsiranja. Ako mu pobjegne u pelenu, nikom ništa, ali vrlo brzo se pokazalo da ako on to obavi po danu, da noću nema problema (jer je očito svjesno potiskivao kakanje, a crijeva su mu radila takvim tempom da nisu mogla izdržati puna puncata nekoliko dana zaredom - utoliko smo imali sreće, jer njegov organizam ni ne zna što je zatvor).
Kad se skupi 7 čovječuljaka, dobit će neku nagradu (daaaa, znam da se ovo ne preporučuje, ali kako rekoh, kod nas je bilo spasonosno rješenje).
To ga je jako motiviralo, moram priznati, više nego što sam očekivala. Već nakon tri dana se situacija ustabilila, a nakon 7 dana dobio je "nagradu" (mali autobus). Nakon toga više nije bilo nikakvih problema s kakanjem. Još neko vrijeme trebalo ga je podsjećati da je "vrijeme za kakanje", ali brzo je počeo ići sam.
I da - još uvijek izbjegava kakanje u vrtiću, pa to ostavlja za doma. Zato i kaka uglavnom predvečer prije spavanja.