Samo da preporucim jednu dobru knjigu "Neumorna djeca, bespomoćni roditelji!" o ovoj tematici i o poremecaju pozornosti.
 |
|||
|
|
|||
Samo da preporucim jednu dobru knjigu "Neumorna djeca, bespomoćni roditelji!" o ovoj tematici i o poremecaju pozornosti.
IMAM CPITANJE ZA SVE MAJKA SAM 3 CURICE 7,6,5 GODINA DOKTORICA MI ZA SREDNJU CURICU OD 6 GOD UVJERAVA DA SAM JE RAZMAZILA I DA NJENI ISPADI BIJESA NISU NISTA DRUGO DO MANIPULACIJE MENE I SUPRUGA ALI JA VISE NISAM SIGURNA U NISTA :?
... a pitanje je ...?
Ako je pitanje tko i kako može dijagnosticirati poremećaje pažnje i hiperaktivnost, evo članka (unutra je tablica) gdje piše što može psiholog, što može obiteljski liječnik, što može psihijatar itd.adl prvotno napisa
http://www.plivazdravlje.hr/aktualno...oscu-ADHD.html
Nadam se da će s djevojčicom sve biti dobro.
nisam imala pojma da je topic o ADHD-u tako aktivan. pozdrav svima!
mene zanima malo vise o intolerancijama na hranu i slicnim uzrocima hiperaktivnosti, ovo o cemu pise stray cat. mozete li mi preporuciti neku literaturu o tome (moze i engleski)?
s obzirom da sam proucila svu raspolozivu literaturu o darovitosti, ADHD-u i senzornoj integraciji, mislim da sam spremna za nove spoznaje
tim vise sto imam osjecaj da je nas "probem" najvise vezan za to.
Ja sam svojevremeno probala tu naći neku čvrstu točku, ali nisam uspjela.nisam imala pojma da je topic o ADHD-u tako aktivan. pozdrav svima!
mene zanima malo vise o intolerancijama na hranu i slicnim uzrocima hiperaktivnosti, ovo o cemu pise stray cat. mozete li mi preporuciti neku literaturu o tome (moze i engleski)?
s obzirom da sam proucila svu raspolozivu literaturu o darovitosti, ADHD-u i senzornoj integraciji, mislim da sam spremna za nove spoznaje
tim vise sto imam osjecaj da je nas "probem" najvise vezan za to.
Bilo je (opravdano) upozoravanja da umjetne boje u prehrani potiču hiperaktivnost.... Druga stvar je metabolizam šećera, ali to mi je logično i razumljivo. I gluten je bio na crnoj listi... (lupam onak, zdravoseljački, iz glave, jer nemam više pojma gdje sam sve skupljala informacije).
U vrijeme kad mi je to bilo bitno (tj. kad su me upozorili prvi put da dijete ima poremećaj pažnje - moj sin nije bio hiperaktivan, samo je imao poteškoće koncentracije i bio je dosta nemiran) ja sam samo malo maaaalo pomaknula težište cijele naše obiteljske prehrane prema namirnicama iz eko-uzgoja, čak i makrobiotici. Moj sin je ok. Teško mi je reći kako i zašto - nije to ni presudno. Mi smo se jednostavno odlučili, imajući u vidu da je to dobro za sve nas, izbaciti iz prehrane slatkiše, smanjiti udio bijelog brašna, smanjiti udio mesa i dobro paziti na porijeklo i odabir istog, a istovremeno zadržati elemente tradicionalne prehrane sjeverozapadne Hrvatske... (mislim, nije nam bilo na kraj pameti odustati od domaćeg špeka i čvaraka, ali to se jede 2xgodišnje).
Kako god bilo, treba imati na umu pravilnu prehranu. Ja ne volim ekstreme (alge i slično) jer čak i Michio Kushi u poznatoj knjizi MAKROBIOTIKA navodi da je organizam najbolje usklađen s namirnicama koje rastu u eko-uzgoju u blizini mjesta gdje živimo. Alge i drugi japanski proizvodi to nisu, pa molim lijepo, koristimo pektin iz zelenih jabuka i slično.
Sretno, draga, prehrana JE važna. Svima, a naročito djeci...
hvala ti peterlin, ali ja trazim detaljnije informacije o preosjetljivostima na dodatke iz hrane jer nama uzrokuju velike probleme vezane uz hiperaktivnost.
mi smo odavno vec na nekoj kombinaciji makrobiotike, i drugih stilova zdrave prehrane, eko uzgoj, bez dodataka, boja, secera, bijelog brasna i opcenito bez preradjene hrane i to nam svima odgovara. medjutim problem je u vrticu i izvan kuce, gdje ne mogu kontrolirati sto jede.
sto se tice algi, mi ih jedemo i nikad nisam primjetila da uzrokuju neke probleme dapace, svi obozavamo japansku hranu, no to je ionako potpuno OT (pocevsi od toga da mi ne zivimo stalno u HR).
ono sto mene zanima su ove malo alternativnije teorije o stetnim dodacima iz hrane i o ostalim mogucim uzrocnicima hiperaktivnosti iz okolisa te eventualnim nacinima ciscenja od toga.
Posjeti forum o Autizmu ...tamo imaš puno informacija o ovom što te zanimanisam imala pojma da je topic o ADHD-u tako aktivan. pozdrav svima!
mene zanima malo vise o intolerancijama na hranu i slicnim uzrocima hiperaktivnosti, ovo o cemu pise stray cat. mozete li mi preporuciti neku literaturu o tome (moze i engleski)?
s obzirom da sam proucila svu raspolozivu literaturu o darovitosti, ADHD-u i senzornoj integraciji, mislim da sam spremna za nove spoznaje
tim vise sto imam osjecaj da je nas "probem" najvise vezan za to.
Zaboravila sam link - sorry
http://autizam.pforum.biz/forum.htm
hvala ti na linku ali to je ocito neki privatni forum, nisam uspjela nista otvoriti, a na taj forum se vise ne moze registrirati, pise "Administrators have forbidden any new members".
Adminica nam je jučer postavljala novi izgled foruma - danas sve štima pa se registriraj jer to nije privatni forum već je otvoreni forum ne samo za roditelje već i za sve zainteresirane
Zaboravih napisati da to forum samo za probleme vezane uz Autizam ...već ima i o ADHD, senzorici ,barokomorama,pretragama i još puno , puno toga ...
e super, sad sve radi, hvala ti puno na preporuci
Ritalin se pokazao potpuno nekoristan kod ADHD-a: http://www.naturalnews.com/026588_dr...DHD_drugs.html
(a kao bonus zaustavlja rast)
Pozdrav!
Nećaku mi je dijagnosticiran ADD. Sad mu je 12 godina, dijagnoza je postavljena prije godinu i pol.
Čitala sam o dijetama koje mogu pomoći da se ADD stavi pod kontrolu, pa bi molila ako bi mi netko konkretnije rekao kakva se preharana točno treba uvesti kako bi probali i na taj način.
Hvala
Stvar je individualna pa treba pronaći svoj put, a generalne upute se tiču reduciranja šećera i mesa. Postoje specijalizirani forumi na kojima se druže ljudi s tim interesom i bolje je posavjetovati se tamo nego ovdje
hvala Davore
jel' to onaj forum za autizam ?
Ma ne. Ne Rodin forum, nego baš neki specijalizirani interesni forum. Ima ih.
o.k. potražit ću...ako misliš da je neki bolji od drugih, javi mi, može i na pp
Ma interesirao sam se prije nešto vremena jer sam na vrijeme shvatio da bistrići prečesto budu pogrešno "dijagnosticirani" kao hiperaktivni, tipično od strane "stručnog" osoblja edukativnih ustanova (to nam se bilo i dogodilo). Zbog tog razloga sam se interesirao koliko sam mogao o toj tematici i kad sam zaključio da ne trebam ići dublje više nisam istraživao. Tome ima već par godina.
Hi!Pozdrav!
Nećaku mi je dijagnosticiran ADD. Sad mu je 12 godina, dijagnoza je postavljena prije godinu i pol.
Čitala sam o dijetama koje mogu pomoći da se ADD stavi pod kontrolu, pa bi molila ako bi mi netko konkretnije rekao kakva se preharana točno treba uvesti kako bi probali i na taj način.
Hvala
Mislim da ta dijeta odnosno posebna prehrana treba biti skrojena prema konkretnoj osobi, jer teško je reći a priori što nekome treba/odgovara. Slažem se s Davorom da su globalne smjernice drastično smanjivanje količina šećera i crvenog mesa.
Mislim da je MBee negdje na forumu govorila o ovoj pretrazi:
http://www.simbex.hr/index.php?optio...mid=63&lang=hr
Ne znam da li to pomaže, ali možda ne bi škodilo probati. Nemam vlastitog iskustva.
Priključi se nama na http://autizam.pforum.biz/portal.htm -Pozdrav!
Nećaku mi je dijagnosticiran ADD. Sad mu je 12 godina, dijagnoza je postavljena prije godinu i pol.
Čitala sam o dijetama koje mogu pomoći da se ADD stavi pod kontrolu, pa bi molila ako bi mi netko konkretnije rekao kakva se preharana točno treba uvesti kako bi probali i na taj način.
Hvala
Evo i mene ovdje. Neznam gdje da pocem. Radi se o mom cetverogodisnjaku. Ponekad imam osjecac da ne cuje dobro. Neki dan je bio na rutinskom godisnjem pregledu i radili su mu test, dobro cuje. Izlasci u javnost s njim me bacaju u depresiju. Kao sto rekoh glumi da necuje. Evo dacu jedan primijer. Upravo smo u javnoj biblioteki. Hodamo izmedju redova on skoro pa lize one stolcice za dohvacanje knjiga. Ja stojim do njega i velim mu da se tu stoji nogama i da je prljavo da ne pipa da se odmakne. Ne dize glavu. Zovem ga tiho. Jedanput, dva, tri, cetiri. Ne gleda me. Sagnem se. Njezno mu podignem glavu, i napokon me gleda u oci. I ponovo mu objasnim, on me zagonetno gleda. Odmaknem se on opet isto. Ne zvuci nesto posebno, ali ovako je non stop. (Placem i pisem)...U javnosti smo poceli dobijati komentare 'difficult kid' 'he needs a good spanking'.
Ali sto je najgore ja mislim da on to neradi namjerno. Haj reko da je nestasluk, ali ja sam 100% uvjerena da to nije slucaj. Kao da ne razumije (ne na onaj nacin da ne razumije rijeci, super prica i ima neke svoje filozofske faze {mozda jeste, mozda nije}). Ped je primijetio da je dosta ziv, pa sam komentarisala 'hiperaktivnost' i on veli da sa 4 godine je skoro pa nemoguce dati tu dijagnozu jer je premali.Pokusavam ne zivcirati se, ali me naprosto gnjevi. MM je poceo bacati komentare da nece vise samnom u javnost, jer je ocito da me dijete gnjevi i ko sto on veli pravim face...
Non stop su mu ruke ustima. Grize prste, razvlaci jezik
Grozno je mrsav iako jede super, jak kao div. Mada NIKAD nebi udario. Po sto puta pita isto pitanje, iako odmah dobije odgovor. Pita i pita i pita dok ne dobije odgovor koji on zeli da cuje.
Sorry neznam da se dobro izjasnim na maternji.
Hvala
Ako te njegovo pomašanje brine ili ne znaš kao bi mu pristupila svakako ga odvedi pametnom dječjem psihijatru na testiranje.
On je specijaliziran za ponašanje puno više nego pedijatar tako da će vidjeti u čemu bi mogao biti problem , a još važnije kakvo bi mu se moglo pomoći.
Sigurna sam da ćeš nakon testiranja biti puno mirnija.
Neke od stvari koje si navela karakteristike su poremećaja senzorne integracije (Sensory Integration Disorder), ali to svakako utvrđuje psiholog/defektolog.
Hvala na odgovorima, malo cu doblje piliti...pa javim...
doblje=dublje
Malo sam guglala i bas sam se sada zabrinula. Bar ovih 5 tacaka se odnosi na njega...1. 6. i . 7. mi najvise lici na njega...
According to Sensory Integration International (SII), a non-profit corporation concerned with the impact of sensory integrative problems on people's lives, the following are some signs of sensory integration disorder (SID):
1. oversensitivity to touch, movement, sights, or sounds
2. underreactivity to touch, movement, sights, or sounds
3. a tendency to be easily distracted
4. social and/or emotional problems
5. activity level that is unusually high or unusually low
6. physical clumsiness or apparent carelessness
7. impulsivity or lack of self-control
8. difficulty in making transitions from one situation to another
9. inability to unwind or calm self
10. poor self-concept
11. delays in speech, language, or motor skills
12. academic under achievement
Imam klinju tri godine i borim se stalno s njim. Odlazak s njim negdje je čista sreća. Jako sam tužna zbog toga. JJJJJAAAAKKKOOO ga volim ali mi dođe nekad katastrofa.
Trebam savjet znam da je glupo ovo što vas molim ali pomozite mi. Boli me osuđivanje okoline pa se u nekim situacijama nemogu snaći. Napišite mi što reći ljudima kad ti kažu jako je nemiran ili jel ti dijete hiperaktivno ili kad ćete kod doktora za njegov problem.
Što reći klinji zašto ga izbjegavaju?
Pišem i plačem. Svjesna sam situacije al mi treba vaša lijepa riječ ili savjet.
Jasnica, ne znam u kojem si gradu, imaš li mogućnosti konzultirati psihologa? Ide li maleni u vrtić?
Kažu da se ADHD ne dijagnosticira sa sigurnošću prije 5. godine, ali naravno moguće je i prije primijetiti simptome kad uobičajena živahnost te dobi traje "24 h".
Jako je važno razgovarati odnosno biti u kontaktu sa stručnom osobom jer se bez edukacije cijele obitelji život pretvara u pakao.
Preporučam ti za početak knjigu Thomasa W. Phelana "Sve o poremećaju pomanjkanja pažnje" (imaš i u knjižnicama) , kao i brojne članke koje možeš naći na webu napr. na stranicama Udruge Idem, Poliklinike za zaštitu djece, Udruge Puž, Hiperaktivnih sanjara i sl.
Neka te ne obeshrabri što se gotova sva literatura odnosi na predškolsku i školsku djecu (iz gore spomenutog razloga), naći ćeš u njoj smjernice kako postupati i s trogodišnjakom.
Vi ćete kao roditelji biti advokati i zaštitnici svog djeteta, često i jedina sigurna luka, zato su i edukacija i shvaćanje poremećaja tako važni.
Sretno!
Puno ti hvala čokolada na savjetu. Bojim se da već sad preuzimam te gore navedene uloge. Teško je al kad znam da me voli sve mu opraštam i idem dalje.
Nedaj te se mame!!!
čitam te već dugo davore ovdje na forumu (teško te izbjeći
) i evo po prvi puta qotam tvoj post i ne samo ovaj, puno tvojih postova i potpisujem ih od riječi do riječi.
bože sveti, kako su samo naše generacije odrastale bez svih tih čuda koja su danas dobila svako svoje ime, dijagnozu i naravno tabletu, kako su samo naši roditelj i učitelji sa time izlazili na kraj. kad se sjetim u mom razredu u OŠ (74 godište) bilo je valjda barem od nas 36, jedno 10tak hiperaktivnjaka, tako isto i u razredu od mm (68 godište), ako ne i više od 10 . pa evo izašli su na put kao zdravi i normalni ljudi bez ikakvih psihologa, psihijatra, defektologa i bez ikakvih lijekova. oženjeni, poudani, pozavršavali škole, osnovali sasvim normalne i uobičajene obitelji.
ljudi su naprosto prestali vjerovati zdravom razumu i vlastitim instiktima i da, uporno za svaku pojavu traže neki naziv, neko objašnjenje, neku teoriju, studiju, dijagnozu, tabletu... zdravlje uporno žele proglasiti bolešću ili u najmanju ruku razlogom za brigu tj. problemom o kojem će onda nadugačko i naširoko diskutirati i savjetovati se. koma i užas. umjesto da se opuste i uživaju u životu i onima koje vole, odgajaju, podučavaju, vode ili što li već, već prema tome u kakvoj se ulozi nalazi, a pogotovo kada se radi o djeci.
i onda se svi naglas čudom čudimo i iščuđavamo kako to da je svaka nova generacija agresivnija, beskurpoloznija, bolesnija od druge. pa, mi ih sami činimo takvima, odnosno mi kao roditelji to dopuštamo dok velike korporacije ne samo farmaceutske i kozmetičke i prehrambene itd... trljaju ruke i još više se bogate i pretvaraju de facto u male države za sebe koje mogu kupiti koga žele i gdje žele. no, eto ljudi očito od drva ne vide šumu, kuda se ide i zašto se tamo ide.
sorry, ali, da i ? ja u takvom djetetu nikad ne bi vidjela problem niti bi ga vodila liječniku. šteta. kako bi moj dječji doktor rekao, to nije nenormalno samo je neubičajeno, a samim time sasvim normalno.Evo samo da se i mi javimo u klub hiperaktivaca. U ožujku smo bili kod prof. Sekušak Galešev i ustanovljeno je da je Dorian ADHD. Nije to ništa u što nismo bili sigurni i prije. Mislim...kaj da vam pričam...Dodo nikad nije prohodao...on je protrčao sa devet i pol mjeseci. Pričati je počeo sa sedam mjeseci i od onda se ne gasi
pozdrav od jedne adhd mame
ali da, on je ONA nekadašnja generacija, čovjek se bliži 70-toj.
Posljednje uređivanje od moia : 16.06.2010. at 21:13
Moia, nisu svi roditelji obrazovani, načitani, obaviješteni itd, i ne rade im svima instinkti na "ispravan" način.
ADHD djeca nisu nikakva čudovišta koja treba natapati medikamentima, ali se prema njima obitelj, škola i okolina ne mogu odnositi kao prema svakom drugom "običnom" djetetu. Preciznije rečeno: takvoj se djeci suživot s ljudima koji o ADHD u nemaju pojma ili ga namjerno negiraju jer kakti ne postoji, pretvara u pravu muku.
Malo pročitaj po ovom PDF-u u kakve situacije roditelji školaraca (u školi) dolaze pa ti možda postane jasnije. Apsolutno sam protiv drogiranja djece lijekovima za smirenje, ali njihova specifična ponašanja neće nestati zato što je ADHD izmišljotina, niti će se itko potruditi razumjeti ih. Samo će dobiti etiketu nemogućeg, zločestog, nepažljivog, pa i agresivnog djeteta (i ADHD se, vjerujem da znaš, manifestira u različitim jakostima).
To što su Amerikanci u sprezi s farmacijom nažalost jako napredni u želji da im svako, pa i hiperaktivno dijete mirno sjedi pred TV-om makar i uz pomoć tableta, ne umanjuje postojanje problema.
Iskustva danas odraslih hiperaktivaca dovoljno govore koliko bi im život bio lakši da je postojao netko tko je u to vrijeme mogao shvatiti njihov problem.
Mišljenja poput tvojega jako otežavaju život roditeljima takve djece, a zbornice su prepune tvojih istomišljenika, nažalost.
a ne znam, gle kužim ja kaj si ti htjela meni reći i stoji većina toga, ali opet ne mogu se oteti dojmu da je danas ipak sve to oko djece jako isforsirano, mislim gledam oko sebe i pitam se u šta će ta djeca izrasti, kakvi će oni danas sutra biti ljudi i roditelji. ne znam, možda se uspiju prilagoditi, srasti i razviti se zajedno sa promjenama koje se očigledno događaju. nešto smrdi u čitavom sistemu odgoja i obrazovanja djece i to je činjenica.
evo neki dan sam ostala bez teksta. vozim se ja u busu sa mlenom u kolicima i neka stara žena cca. 60 plus godina htjela stisnuti gumb da joj vozač stane no autobus je naglo zatruckao i žena je opala ko kruška posred busa, mogla je nastradati, cm je falio da ne lupi glavom o stolicu. a u busu pretežno mladi ljudi, bilo je jutro, i nitko ama baš nitko se nije pokrenuo i pomogao ženi sem mene i još jedne starije gospođe. zatim je neki mladi klipan posprdno komentirao, sama si je kriva, čemu su se pridružile još dvije gospojice, e kad sam poludila, ko iz topa sam ispalila da se čitav autobus može sramiti, kakave su im to vrijednosti i gdje ih samo uče !! i da često o tome razmišljam tko i kako usađuje današnje vrijednosti djeci i po kojoj to iskrivljenoj logici, i kakve na koncu vrijednosti, kakve su to klasifikacije, kakve nebuloze jer za mene to one jesu.
s nama u razred je išao i to u srednju školu retardirani dečko, 40% mentalno retaridan. taj dečko je završio školu i svi smo znali da mu nastavnici gledaju kroz prste i nikome to nije smetalo, dapače glavni frajeri u razredu su ga uzeli pod svoje i bio je s njima u klapi. dečko je završio školu i zaposlili su ga u nekom uredu da preslaguje papire i eto dečko je dobio šansu u životu da vodi koliko toliko normalan i dostojanstven život. i nitko nije upirao prstom u njega, niti ga etiketirao bilo kakvim eitketama i kraticama ovoga ili onoga. niti nastavnici niti učenici.
jbg, meni je to primjer društva koje funkcionira normlano, međutim mnogima nije i da znam i to.
i da, i sad kad usporedim njega koji jeste bio mentalno retardiran i njegove roditelje i nas kao tinije i školski sustav i njihove nastavnike i profesore, i današnju djecu sa hrpom ovoga ili onoga koja su zdrava samo više ili manje zahtjevnija u disciplini, odgoju i radu sa njima, nemonovno je da se čovjek upita u čemu je štos. šta su djeca najednom postala tako teška i neprilagođena.
a što se tiče informiranosti roditelja, njihove načitanosti i obavještenosti, od kada to ima ikakve veze sa odgojem djeteta. za odgoj vlastitog djeteta trebaš imati samo puno ljubavi, volje, strpljenja i konjske živce. a današnji roditelji su ionako i previše informirani i vidi se da više ni sami ne znaju kaj bi i kuda bi sa svim tim dostupnim informacijama jer informacije treba znati i moći isfiltrirati i prilagoditi ih svom djetetu, a za to opet ne moraš biti obrazovan i načitan, već samo slušati roditeljski instikti i naravno imati volje i samo volje jer meni sve ovo više liči na hodanje linijom manjeg otpora, i ništa više i to u velikom broju slučajeva. iznimaka je u čitavoj populaciji uvijek bilo malo, no sada ispada da su iznimke najednom postale malte ne pa brojnije. kako to? pa lijepo. more stručnjaka i kvazi stručnjaka (tih je više to znamo) treba poslove i zaraditi plaću.
i odna opet u tom moru silnih stručnjaka opet si u banani jer svaki ima neku svoju vlastitu tezu ili teoriju, svoje mišljenje svoju filozofiju svoj način rada koji upravo baš taj pravi i najboji. ma da, burs. no, velim tko voli nek izvoli hodat po specijalistima i čupat kosu jel više ne znaju kojeg da poslušaju.
ali istina je i ta, da te i samo društvo i sustav tjera na hodočastenje sa de facto zdravim djetetom po stručnjacima i "stručnjacima" za određene problematike koje nekad nisu ni postojale kao termini. no, činjenica je i ta da svak zapravo danas opere ruke krene li išta krivo i škola i stručnjak i "stručnjak", i nitko neće snositi odgovornost krene li nešto krivo nego pripišu to ili samom djetetu ili roditelju, pa je na kraju ionako sve opet na roditelju.
Posljednje uređivanje od moia : 19.06.2010. at 15:40
moia, čitam i čitam i zapravo mi uopće nije jasno što želiš reći?
Da je ADHD izmišljena dijagnoza ? Da se roditelji skrivaju iza nje da ne bi morali uložiti dodatni trud u odgoj?
Iskreno , ne razmijem...
Mislim da nitko ne voli da se njegovo dijete etiketira na bilo koji način , ali ako dijete iskače iz skupine u ponašanju koje nije prihvatljivo iz razloga što ima poremečaj pažnje i koncentracije tada roditelj mora tražiti da se tako nešto nazove pravim imenom jednostavno zato da dijte dobije jednake prilike kao i ostali.
Mozak je neistraženo područje , nisu ove dijagnoze nikakva topla voda , postoje one i od prije samo su se prije dijeca nazivala zločesta, lijena ,neuredna, glupa i sl. , a možda su imala ADHD, disleksiju, disgrafiju...
Roditelji djece koja imaju dijagnozu ADD ili ADHD i te kako ulažu dodatni trud i energiju u odgoj te djece. Bez toga, djeca uopće ne bi ni imala ikakvu dijagnozu, ne bi imala individualizaciju u školi i općenito, imala bi puno puuuno manje šanse.
Netko to razumije (pogotovo ljudi koji se nađu u situaciji da imaju takvo dijete, vlastito ili učenika ili nekoga u bliskoj okolini), većina još uvijek ne...
Ovakvi postovi kao što su ovi koje je moia napisala baš govore u prilog tome da cijelo društvo treba educirati što je to poremećaj pažnje, kako se takva djeca ponašaju i kako im treba pristupiti. Bez toga, djeca će odrasti nesretna i obilježena, netko će za njih napisati "40% retardiran" (što god to značilo.... mene podsjeća na one reklame da pasta za zube izbjeljuje 29% više od klasične - tj. bedastoća).
A nebuloze su takvi postovi. Ako nemamo za reći ništa pametno i konstruktivno, meni nikad nije jasno zašto bi uopće MORALI išta reći? Da utrljavamo sol na ranu ljudima koji se nose s takvom situacijom i daju sve od sebe da djeci s poteškoćama omoguće sve što im je potrebno?
Sorry, moia, na tvom mjestu ja bih razmislila dvaput kako ovakvi postovi kao tvoji prikazuju svog autora....
sirius u svakom slučaju u vrijeme moje generacije, a niti u vrijeme mog muža djeca nisu nazivana zločestima, lijenima, glupima, neurednima i inim etiketama, pogotovo ne unutar škole i nastavničkog i nastavnog programa, a što se tiče roditelja tako će vlastito dijete okarakterizirati ionako samo onaj roditelj koji naprosto nema dovoljno ljubavi za svoje dijete bez obzira bilo to danas ili prije 30 ili 40 godina i bez obzira kako se TO nazivalo.
a ti peterlin...hm da, rugala se sova sjenici kaže stari narod, no zapravo i sama svojim postom pokazuješ visoku dozu nekompetentnosti kod razumjevanja problematike o kojoj govoriš što i pokazuje tvoja posprdna usporedba gradacije mentalne retardacije sa pastom za zube i postokom izbjeljivanja
da nije tužno, ma pretužno, bilo bi doista smješno.
naime osobe sa poteškoćama u razvoju i učenju ispunjavaju testove prema kojima se određuje stupanj mentalne zaostalosti koji se osim IQ-om može izraziti i u postotku.
ma... sve u svemu doista tužno tko se sve ovdje proziva kompetentnim i sa svojim podgrijavanjem gura roditelje i njihovu djecu u još veći problem nego što on doista jeste.
no, velim svatko prem vlastitom nahođenju....
Prilično nevjerojatno. Izgleda da smo školovane u paralelnom svemiru.
Zapravo , nemam ništa za reći osim da nemaš pojma sa kakvim se problemima susreću djeca i roditelji koja imaju ADHD i ADD , niti si ikada se družila sa obitelji čiji član ima takvih problema. Da jesi ne bi tu pisala tolike besmislice.
Jedino u čemu se slažem da je priča o lijekovima previše istaknuta kad se govori o poremećaju, ali (srećom) prilično malenom broju djece je to zaista i potrebno (tj. zadnaj opcija kojoj se pribjegava) ostali se sa vremenom nauče nositi sa nemirom i impulsivnošću uz podršku i pomoć okoline.
Mene zanima što je to koeficijent adhd-aTražila sam po netu, ali nisam uspjela ništa pronaći. U nalazu nam stoji taj koeficijent i neki broj, pa me zanima koje su to vrijednosti. Zna li itko što o koeficijentu? thx
sorry, nije koeficijent, već ADHD kvocijent
sirius meni je tebe iskreno žao
ali od tebe me ionako više ništa ne iznađuje i još nekolicine ovdje.
ali neka, da ne duljimo i ne skrećemo sa teme više, samo se ti drži ovog foruma gdje koliko toliko možeš doći do izražaja. sretno draga.
služi da bi se pomoću njega dijagnosticirao ADHD. da bi ti sad ovdje objašnjavala čitavu sistematiku prekomplicirano je, ali samo ukratko radi se o kvocijentu theta-beta amplitude koja ukoliko ima više od 1,5 odstupanja od standardnih vrijednosti istovrsne normativne grupe, ADHD može biti utvrđen sa 85% sigurnosti.Mene zanima što je to koeficijent adhd-a
to mi je jasno, ali tražila sam na netu konkretne tablice, brojke, kako bi usporedila s našim nalazom, ali nisam nigdje našla
Jako me rastužio jedan članak, a naročito komentari puni mržnje i bezosjećajnosti, gdje svi majci preporučuju batine kao lijek.
Sve to proizlazi iz veeelikog neznanja, jer tko nema dijete s ADHD-om, ne može takvo dijete ni razumijeti!
http://www.24sata.hr/news/mali-dr-je...u-ocaj/184096/
Varijabilnost pažnje mjeri se T.O.V.A. testom (test varijabli pažnje). Konkretno, mjeri se varijabilnost vremena potrebnog za odgovor na podražaj, vrijeme potrebno za odgovor na podražaj, brzina opadanja efikasnosti izvedbe, impulzivnost (reakcija na ne-podražaj), nepažnja (ne reagiranje na podražaj). Odstupanja niža od -1,8 smatraju se značajkom ADD/ADHD poremećaja.
Ne znam je li netko već stavio link na ovaj blog koji obrađuje ADHD
http://kulerica.bloger.hr/
Nije najnovijeg datuma, ali je najiscrpniji izvor informacija koji se može naći na HR webu.
moje je iskustvo sa djetetom koje ima autizam je da hrpa ljudi koji se basve djecom sa posebnim potrebama nemaju ni znanja ni talenta ni osjecaja kako bi radili sa takvom djecom i onda svoju netalentiranost prebaciji na ideju da je to dijete katastrofaEvo tek sada sam otvorila ovu temu i osjećam jaku potrebu da napišem par riječi.
Moja curica ima deset godina i ide u četvrti razred.Od prvog razreda ima problema u školi.Šta u učenju i pisanju,a šta u ponašanju.
Na kraju prvog razreda rečeno mi je da nije bila zrela za školu i na tome je stalo.
Udrugom razredu krenuli smo na razne preglede.Uglavnom da ne dužim ustanovljena joj je disleksija i disgrafija,a uz sve to i enureza.Od svoje druge godine muca usljed čaga točno - neznam.
Njeno ponašanje među drugom djecom je takvo da se ona poistovjećuje sa njima što nije dobro prihvaćeno.
Ona sada u školi radi po individualiziranom programu,a na tretmanu je kod defektologa i logopeda.
Njen defektolog kaže da će možda trebat uzimat neke medikamente da joj bude lakše.
Neznam šta ću treba mi puno snage,jer je ovo jako teško.Ona će ubrzo u pubertet pa neznam što će biti.
Molim savjet ako imate.
ideja o modificiranju ponasanja krece od ideje da su hiperaktivnost i autizam poremecaji ponasanja a od svih se ocekuje da se ponasaju "normalno" i niko ne krece od djeteta i razloga zbog cega se dijete ponasa tako
sonrise metoda se bavi djetetom i cijeli se program bazira na djetetu i sve se pokusava prilagoditi njemu i pronaci metoda i pristup kroz koje ce dijete najbolje napredovati (sad se tu opet vracamo na detalj da terapeut tj. volnter treba biti nadaren za sve to skupa i da roditleji ili skrbnici trebaju gurati punom parom da to sve organiziraju)
pokusaj voditi dnevnik preehrane i ponasanja jedno mjesec dana
osim alergija na hranu postoje i intolerancije na hranu i to znaci da se neka djeca nakon odredjenih namirnica ponasaju ko da su se nadrogirali (mi imamo intoleranciju na gluten i casein - protein iz mlijeka)
iduci veliki neprijatelj djece je candida, stolica moze biti mekana, konstantan proljev i smrdi na kiselo ali dijete moze imati i kronican zatvor. candidu jos signalizira da se djeca cesto abdomenom pritiskaju na rub namjestaja jer ih sve unutra boli
treci moment su virusi koji su aktivni u mozgu NIDS http://www.autismpedia.org/wiki/inde...IDS#Part_1.2F6
po meni to je najvece objasnjenje toliko promjenjivog ponasanja kod nasih klianca mene je samo strah SPECT scan-a jer ukljucuje radioaktivni reagnes jer treba viditi prokrvljnost mozga. to je na MRI scan-u ne vidi, i to se ne vidi sa EEG
lijekovi za sedatiranje djece su ludost i zlostavljanje djece. to je ko da im das sedative kad ih boli zub jer su nervozni. ili da im das sedativ ako ih boli slomljena ruka da ti ne zvrndaju
svi ti klinci zive u tom svojem stanju i ne znaju za drugaciji oblik postojanja i zbog toga ti ne znaju objasniti koliko se razlicito osjecaju (u odnosu na toliko pozeljno "normalno" ponasanje
mi imamo srecu da moj sebastian ima dane kad je jako prisutan i kad je "normalan" i zahvaljujuci tome nam je uspio objasniti razliku
puno su nam pomogli odrasli autisti koji su odgovarajucim dijetama i antiviralni programima dosli do "normalnog" i objasnjavali nam milion postupaka koji su se meni cinili neobjasnjivi
citaj, educiraj se jer tvoja mala stvarno ovisi o tome koliko ti imas snage za borbu (to ukljucuje beskrajne rasprave sa formalno educiranim "strucnjacima" koji se nisu puno odmakli od obavezne i vrlo ogranicene literature koju su imalu na faksu. oni se cesto ponasaju akadaski superiorno i izvor su beskrajne gluposti i skretanja sa pravog puta)
milion puta odgovor ces morati osjetiti sama, zato ti je i potrebno da se maksimalno educiras o svemu
@ moia,
moja generacija je djecu sa hiperaktivnoscu proglasavala neposlusnom, djecu sa disleksjom lijenom i neurednom
ideja kako smo ispali normalni i "kaj nam fali" je supersamozavaravanje
realnost je da pogledas kako ti ljudi stvarno funkcioniraju u zivotu. od mojeg razreda iz osnovnjaka jedan je vec prije par godina preminuo od alkoholizma, nas hrpa nije uspjela ostati u prvom braku. dio ekipe nikad ni nije dosao do zajednickog zivota sa nekim.
nas su ucili vrijednostima samopupravnog socijalizma, imali smo obranu i zastitu i marksizam. citali smo more besmislene lektire ali nas niko nije ucio komuniciranju, pregovaranju i postivanju drugih. tu pricam o stvarnom slusanju druge strane i pronalazenju kompromisa u suzivotu sa svima oko sebe
pa mi smo kultura ljudi koji se dure na sve oko sebe ako nije po nasem. u principu je u pravu onaj koj jace lupa sakom po stolu
i kakvoj ti normalnosti pricas
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom