Podižem temu i molim za pomoć.
Dečko, 8 godina, 2 razred. Prije škole bio u programu logopeda zbog slova r i l i problema sa grafomotorikom. Prije početka škole logopedica rekla
da više nema potrebe radit s njim.
Prvi razred završio s odličnim uspjehom nikakvih problema u ponašanju niti u učenju nije bilo. Samostalno rješava svoje zadaće, ja samo pregledam.
U školi sve samostalno radi. Jedino je grafomotorika i dalje problem ali učiteljica kaže ništa strašno jedino nikako da prestane jako pritiskat olovku.
I danas šok. Dođem na informacije, učiteljica pokazuje testove, sve petice, ocjene sve petice, i dvije četvorke (likovni i hrv.). I onda je krenulo da
je pisanje problem, da nikako da prestane s jakim pritiskanjem olovke, kad se potrudi uspije ali treba ga opominjat da se ne žuri i da ona misli da je
osnovni problem baš u njegovom karakteru i potrebi da uvijek prvi sve riješi. U većini zadataka završi prvi i onda ako ga se ne zaposli on krene gledat što drugi rade, digne se, šeće
kad ga opomene se trgne i vrati na mjesto. Kaže da je bolje one dane kad imaju tjelesni jer vjerojatno ispuni svoju potrebu za kretanjem, i da ga ona pusti da prošeće do WC-a,
i da ne želi ograničavat njegovu potrebu za kretanjem sve dok to ne ometa nju i drugu djecu u radu (za sada kaže da ne).
I da skratim pitala je dal je bio u tretmanu logopeda, ja sam rekla da je i onda je rekla da ona misli da bi se tu moglo radit o poremećaju pažnje i ADHD-u.
Ja sam rekla da smo mi bili s njim kod psihologa u Argentinskoj sa 6 g. (zbog drugih problema) i ja sam baš psihologicu pitala dal se kod njega može govorit o ADHD-u
(jer su nam je to rekla logopedica u Klaićevoj kad je imao 4 godine i nije se mogao skoncentrirat samo na jednu igračku nego je gledao sve u njenoj ordinaciji) i ona je
rekla da nema šanse da ne bi mogao s njom 45 minuta rješavat testove.
E sad mene muči to što je učiteljica rekla da ćemo čekat do polugodišta, pa onda ako se ništa ne promijeni prvo angažirat školsku psihologicu, pa onda tek dalje.
Ja sam joj rekla da bi ga ja naručila na obradu da se zna na čemu smo, ali ona je rekla da čekamo.
Ja sam sad u nedoumici. Po meni je bitno čim prije otkriti u čemu je problem a ne čekat da se samo rješi a opet ne bi htjela dizat paniku. Ali meni se, barem prema onome
što sam čitala o ovoj temi čini da se kod njega ipak ne radi o ADHD-u i sama ne znam kaj da radim.
Malo sam konfuzna, ali me ovo danas šokiralo.