Citiraj Davor prvotno napisa Vidi poruku
Hm... imam prilično jasan dojam da nam je Amerika zakucala na vrata. Izgleda da je u nas ipak 40 000 ADHD djece.
Bio je trenutak u povijesti ove zemlje kada se pljeskavica počela zvati hamburger. Očito se u tom svjetlu treba pomiriti s idejom da je svako nemirno dijete pogođeno ADHD-om. Novonastala razlika je samo u terminologiji.

Među stručnjacima postoje stanovite razlike. Jedni su reproduktivci i u stanju su prenijeti naslijeđene floskule budućim generacijama, gorljivo zatirući svaku primisao o netočnosti usvojenih "znanja". Drugi su istraživači, uglavnom manjina. Svakako je bolje potražiti potonje ako svome djetetu želiš dobro, jer i FDA je već potvrdila štetne učinke ritalina.

Evo malo štiva za razmišljanje:

http://bjp.rcpsych.org/cgi/reprint/184/1/8.pdf rasprava o ADHD kao kulturalnoj izmišljotini

http://www.geocities.com/ss06470/ADHD.html dugi kritički članak o nesposobnosti okoline u srazu s djecom koja su različita

http://www.antipsychiatry.org/ritalin.htm kritički osvrt na ekspanziju korištenja ritalina i njegove posljedice
čitam te već dugo davore ovdje na forumu (teško te izbjeći ) i evo po prvi puta qotam tvoj post i ne samo ovaj, puno tvojih postova i potpisujem ih od riječi do riječi.

bože sveti, kako su samo naše generacije odrastale bez svih tih čuda koja su danas dobila svako svoje ime, dijagnozu i naravno tabletu, kako su samo naši roditelj i učitelji sa time izlazili na kraj. kad se sjetim u mom razredu u OŠ (74 godište) bilo je valjda barem od nas 36, jedno 10tak hiperaktivnjaka, tako isto i u razredu od mm (68 godište), ako ne i više od 10 . pa evo izašli su na put kao zdravi i normalni ljudi bez ikakvih psihologa, psihijatra, defektologa i bez ikakvih lijekova. oženjeni, poudani, pozavršavali škole, osnovali sasvim normalne i uobičajene obitelji.

ljudi su naprosto prestali vjerovati zdravom razumu i vlastitim instiktima i da, uporno za svaku pojavu traže neki naziv, neko objašnjenje, neku teoriju, studiju, dijagnozu, tabletu... zdravlje uporno žele proglasiti bolešću ili u najmanju ruku razlogom za brigu tj. problemom o kojem će onda nadugačko i naširoko diskutirati i savjetovati se. koma i užas. umjesto da se opuste i uživaju u životu i onima koje vole, odgajaju, podučavaju, vode ili što li već, već prema tome u kakvoj se ulozi nalazi, a pogotovo kada se radi o djeci.

i onda se svi naglas čudom čudimo i iščuđavamo kako to da je svaka nova generacija agresivnija, beskurpoloznija, bolesnija od druge. pa, mi ih sami činimo takvima, odnosno mi kao roditelji to dopuštamo dok velike korporacije ne samo farmaceutske i kozmetičke i prehrambene itd... trljaju ruke i još više se bogate i pretvaraju de facto u male države za sebe koje mogu kupiti koga žele i gdje žele. no, eto ljudi očito od drva ne vide šumu, kuda se ide i zašto se tamo ide.