a ne znam, gle kužim ja kaj si ti htjela meni reći i stoji većina toga, ali opet ne mogu se oteti dojmu da je danas ipak sve to oko djece jako isforsirano, mislim gledam oko sebe i pitam se u šta će ta djeca izrasti, kakvi će oni danas sutra biti ljudi i roditelji. ne znam, možda se uspiju prilagoditi, srasti i razviti se zajedno sa promjenama koje se očigledno događaju. nešto smrdi u čitavom sistemu odgoja i obrazovanja djece i to je činjenica.

evo neki dan sam ostala bez teksta. vozim se ja u busu sa mlenom u kolicima i neka stara žena cca. 60 plus godina htjela stisnuti gumb da joj vozač stane no autobus je naglo zatruckao i žena je opala ko kruška posred busa, mogla je nastradati, cm je falio da ne lupi glavom o stolicu. a u busu pretežno mladi ljudi, bilo je jutro, i nitko ama baš nitko se nije pokrenuo i pomogao ženi sem mene i još jedne starije gospođe. zatim je neki mladi klipan posprdno komentirao, sama si je kriva, čemu su se pridružile još dvije gospojice, e kad sam poludila, ko iz topa sam ispalila da se čitav autobus može sramiti, kakave su im to vrijednosti i gdje ih samo uče !! i da često o tome razmišljam tko i kako usađuje današnje vrijednosti djeci i po kojoj to iskrivljenoj logici, i kakve na koncu vrijednosti, kakve su to klasifikacije, kakve nebuloze jer za mene to one jesu.
s nama u razred je išao i to u srednju školu retardirani dečko, 40% mentalno retaridan. taj dečko je završio školu i svi smo znali da mu nastavnici gledaju kroz prste i nikome to nije smetalo, dapače glavni frajeri u razredu su ga uzeli pod svoje i bio je s njima u klapi. dečko je završio školu i zaposlili su ga u nekom uredu da preslaguje papire i eto dečko je dobio šansu u životu da vodi koliko toliko normalan i dostojanstven život. i nitko nije upirao prstom u njega, niti ga etiketirao bilo kakvim eitketama i kraticama ovoga ili onoga. niti nastavnici niti učenici.

jbg, meni je to primjer društva koje funkcionira normlano, međutim mnogima nije i da znam i to.