-
Mislim da nema nikakvog razloga za šok. Dijete je odličan učenik, ima nevelike grafomotoričke probleme i šeće po razredu na što je učiteljica upozorila. Treba malo pripaziti na pisanje, provježbati doma, a učiteljica neka riješi problem šetanja po razredu. Ne vidim da bi se zbog takvih malih problema odmah moralo trčati na neku dijagnostiku i slažem se s učiteljicom da djetetu treba dati vremena da sazrije i da treba krenuti od školskog psihologa. Jedino u čemu je po mome mišljenju pogriješila je postavljanje dijagnoze ADD ili ADHD. Mnogi preolako postavljaju takve dijagnoze (a kad problem stvarno postoji ne žele ga vidjeti).
-
Nije da ja mislim da učiteljica nije stručna, dapače do sad je suradnja bila odlična i sve smo sitne probleme kojih je bilo
riješile u dogovoru, čak mi je i sama učiteljica na informacijama u utorak rekla da joj je uvijek bilo sa mnom lijepo surađivat.
I mi smo u utorak lijepo razgovarale, i ja sam joj odmah dala do znanja da sam spremna na suradnju i da mi nije problem
ništa, da sam spremna otić s njim i na testiranja i kud god ona misli da je potrebno, jer ne želim da ometa i nju i drugu
djecu u radu.
I ja nisam podigla temu da raspravljam o kvaliteti učiteljice već da li u ponašanju mog djeteta postoje naznake hiperaktivnosti
ili ne, jer smatram da bi oni već izronili u prvom razredu i maloj školi, a ne tek sad.
I ne smatram da je loša, i uopće ne dovodim u pitanje njenu stručnost i upravo me zbog toga i šokiralo njeno, po meni olako
postavljanje dijagnoze.
Ne bi htjela da netko pomisli da sam neka frikuša ili sve, ali ja smatram da ako postoji problem, a pogotovo tako velik problem
(jer po meni ADHD to jest) treba što prije utvrditi jeli to to ili je nešto drugo i u skladu sa rezultatima pomoć djetetu da eventualne
probleme prevlada.
I upravo zbog toga, i da ne bi bilo pogrešnog etiketiranja mog djeteta sam se i naručila na obradu jer to za njega neće biti ništa
stresno (jer je već bio tamo i jako mu se svidjelo razgovarat s tetom i rješavat zadatke). Mislim da nam to neće biti od štete
već samo od koristi i nama i učiteljici da znamo na čemu smo i kako možemo i njoj i njemu olakšat rad.
-
Ja bih odvela dijete defektologu koji se bavi senzornom integracijom, jer neke stvari koje si navela - prejak pritisak olovke na papir, kretanje koje ga smiruje, teškoće sa koncetracijom, mogu biti znak smanjene osjetljivosti proprioceptivnog i vestibularnog osjetnog sustava. Inače, mislim da nema mjesta panici.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma