Javlja ti se jedna defektologica kojoj se kostriješi kosa na glavi od naših učiteljica.

Sad se unaprijed ispričavam svim učiteljicama koje si stvarno daju truda u svom radu, ali ovakve priče o djeci koja imaju ADHD sindrom i o učiteljicama kojima se ništa ne može dokazati, gotovo svakodnevno imam prilike čuti.

Stvar je uglavnom u tome da te iste učiteljice uopće ne znaju kako postupati s takvim djetetom pa onda svojim krivim metodama rada dovedu dijete da ono na kraju stvarno pokazuje simptome poremećaja u ponašanju.

Ako dijete ima poteškoća u čitanju, onda to znači da mu obrazovne sadržaje treba prilagoditi njegovom načinu funkcioniranja. Stvarno je moguće da dijete ima na testovima inteligencije natprosječne rezultate, ali mu neka područja u školi "štekaju" pa se onda vrlo vjerojatno radi o tzv. specifičnim poteškoćama u učenju.
Ove SPECIFIČNE POTEŠKOĆE U UČENJU odnose se uglavnom na područje čitanja i pisanja te matematike (poremećeji tipa disleksije, diskalkulije i sl.)

Znači prvi korak koji bi roditelj trebao napraviti je otići kliničkom psihologu koji će odrediti vrstu i opseg poteškoće, a onda bi ako daj bože u školi postoji defektolog, on trebao pomoći učitelju da prilagodi sadržaje rada dotičnom djetetu. Vrlo je vjerojatno da će i poteškoće ponašanja nestati, kad se s djetetom bude radilo na ispravan način. Ustvari ove poteškoće u ponašanju se često kod djece javljaju kao upozorenje samog djetata da se s njim dobro ne postupa.

Ja sam sad ovdje vrlo površno iznijela moguće rješenje problema. Da bi se problem stvarno riješio oko djeteta se stvarno treba angažirati i s tvojim djetetom se ne može raditi ukalupljeno kao s ostalom djecom. On jednostavno traži individualni pristup i dijete će onda sigurno imati uspjeha.