podižem malo temu.
Prije nego me Davor iskritizira da tražim problem gdje ga nema, nabrojati ću neke stvari koje me kopkaju. Nisam sigurna, odnosno mislim da nećemo prije škole inzistirati na nekim pretragama, jer tete u vrtiću kažu da s našom curkom nemaju nekih posebnih problema, doduše dok je bila u najmanjoj grupi znale su reći da je dinamitna, šefica, slobodni strijelac itd. (u pozitivnim kontekstima).
Nakon savršene trudnoće sa mirnom bebom i savršenog početka poroda, slijedio je teško opisiv porod, koji smo preživjele osim što je ona bila plavo/ljubičasta, sa hematomom na glavici, slomljenom ključnom kosti, i možda još čime - apgar 10/10, nikave kontrole niti uputnice.
Od rođenja do 11 mjeseca nije prespavala komad duži od 1h, po noći max 2h, plakala stalno, nije se vezala za mene niti tatu, iako je bila dojena (okretala glavicu na najmanji šum, ritala se, stalno kao u potrazi za nečim trećim). Od početka, a noričito od 2,3 mj. konstantno nastojanje da bude uspravna, drame na bilo kakav pokušaj vodoravnog položaja, vrtenje na sve strane, nezaintresiranost za igračke, osim onih koje se intenzivno vrte, sviraju itd. ali i to kratko.
Kako netko reče nije prohodala nego protrčala, znala je sa 2 god. sat vremena trčati preko cijelog korza, i dalje do auta i dalje dok je ne bi zaustavili.
U autosjedalici vrištala i bacakala se i po 2h, i tako do 1,5 godine, bez obzira što sam ja sjedila sa njom, davala igračke, pričala, radili pauze itd.
Nije se nikada mogla sama zaigrati (osim trčanja, penjanja itd.), ali je puzle slagala sa 2g. duplo brže nego tata i ja, i mogla ih je slagati x puta iznova.
Crtić može gledati ako treba 2h bez prestanka, ali priče ne može saslušati nego ona priča nama.
Tek sa 4 g. smo uspjeli produžiti maženje sa 1 sekunde, na uživanje u minutama zajedničkog maženja (isto vrijedi za masaže i ostale oblike tjelesnog nježnog kontakta).
U grupi se postavlja kao vođa, a s djecom kojoj to ne paše teško se duže druži, uklapa se bolje među starije.
U vrtiću zna sve pjesmice koje ona treba znati i sve od ostalih iz grupe (kad pripremaju predstavu), tete kažu da nemaju sa njom nekih posebnih problema, ali pisanje je apsolutno ne interesira (odustane kad treba napraviti drugi pokušaj, jer onaj prvi nije uspio).
Kad joj želimo nešto pokazati, odustaje, nema strpljenja, a onda nakon nekog vremena sama ispali sve kao da je cijelo vrijeme o tome razmišljala.
U trgovini, ambulanti i sl. ona non stop trčkara, penje se po stepenicama itd., a uz eventualni prethodno pregovaranje uspije biti smirena do 10 min.
Slabo slijedi povezane upute, ali se sjeća događaja iz najranijeg djetinjstva, i kad ona treba smisliti plan akcije onda je nenadmašna. Ona uvijek zna točno što hoće u sljedećoj sekundi, i to nikad nije ono iz prethodne sekunde (osim crtića koji se mogu vrtiti 100 puta ponovo).

itd.itd.

E sada, obzirom da se tetama u vrtiću uklapa, bez obzira što me kopka da li to "zahtjevno" uh ponašanje ima neko ime, ne bih htjela da se etiketira prije škole, jer će se možda i tamo uklapati. Jesam li u pravu. Osim toga pedijatrica bi jedva dočekala da nam odbije dati bilo kakvu uputnicu.