To je smislen, lijepo srocen odgovor od uglednog i cijenjenog doktora. Medjutim, dok sam procesljavala literaturu o imunologiji, naisla sam na debatu u reproduktivnoj imunologiji koja je svojom zestinom bila toliko atipicna za znanstvene casopise da sam ju citala kao krimic. Npr. ovo je jedan clanak koji napada testove za NK stanice u krvi http://www.bmj.com/cgi/content/full/329/7477/1283 - pogledajte samo na kraju, ima cak 6 komentara na njega (od kojih neki optuzuju zagovornike imunoterapije za nemoral); a debata u americkim znanstvenim casopisima je bila jos zesca i zanimljivija jer je osuda IVIG-a itd dosla od (anonimnog) komiteta uglednog udruzenja reproduktivnih imunologa...

Ono sto zelim reci je da je ovaj odgovor je onaj koji bi dala vecina doktora koja se zgrazavaju nad imunologijom u IVF-u - da nema znanstvene podloge za primjenu dexa u imunoloske svrhe u IVF-u na tim dozama. Medjutim, opet, ja imam pitanja i/ili primjedbe:
- kad se kaze da se imunosupresija desava na vecim dozama dexa - nista u farmakologiji nije 0/1, on/off, nego se prikazuje kao dosage-response curve - imunosupresija u lijecenju limfoma npr. ne mora imati veze s imunosupresijom u IVFu;
- skoro sve stanice u tijelu posjeduju receptore za glukokortikosteroide, pa samim tim i imaju neki odgovor na prisutnost istih (ovisan o dozi), a opisani mehanizam u gornjem odgovoru je samo jedan od mogucih djelovanja

Npr. ovdje je jedan citat s ovog linka, autorica clanka je Carolyn Coulam, doktorica koja se bavi ponovljenim spontanim i izostankom implantacije kod IVF-a i autorica je 10-tak znanstvenih clanaka, i jedan je od glavnih aktera u americkoj debati o reproduktivnoj imunologiji (na onoj napadanoj strani) : http://www.inciid.com/article.php?ca...4&pagenumber=5
Steroid therapy in the forms of prednisone, prednisolone and dexamethasone has been used to prevent both pre-implantation pregnancy failure and post-implantation pregnancy loss. Steroids are routinely administered in many IVF programs. These medications are started prior to initiating ovarian stimulation with gonadotropins and continued until the diagnosis of pregnancy. If the pregnancy test is negative, the dosage is tapered off over the next week and then discontinued. If the pregnancy test is positive, treatment is continued until 8 to 12 weeks of gestation. Steroids are believed to act by inhibiting the cellular immune response. The exact mechanism and the degree to which implantation is enhanced by the use of steroids are not known. Dosages of steroids for treatment of pre-implantation failure vary depending on the preparation. A typical regimen is dexamethasone 0.5mg a day.
Jos da dodam da sam u cesljanju interneta naisla na nesto sto je nazalost samo rekla-kazala: citat dr. Beera o tome kako po njegovom iskustvu dex snizava NK stanice, a prednisone ne (tj. da dex utjece na omjer Th1 i Th2 citokina). Nazalost to je nemoguce provjeriti jer je on nazalost preminuo a svoje radove nije objavljivao, i sad kome vjerovati? U ovoj debati je takodjer problem to da kad se radi o necem kontroverznom, tesko je naci funding za studije koje bi to podrucje ispitivale - tako da iako se tocan mehanizam i uloga imunog sistema kod implantacije ne zna, imam utisak da se vecina istrazivaca tako necega niti ne zeli uhvatiti jer to zna biti riskantno za karijeru...

Htjela bih linkati jos samo jedan clanak iz 2005 - nevezan uz ovu temu - koji mi se cini kao dobar review o RIF (recurrent implantation failure - sto ciniti ako i usprokos 10-tak dobrih embrija nema trudnoce): http://humrep.oxfordjournals.org/cgi.../21/12/3036#T2 -
Investigation and treatment of repeated implantation failure following IVF-ET
E.J. Margalioth1, A. Ben-Chetrit, M. Gal and T. Eldar-Geva
IVF Unit, Shaare-Zedek Medical Center, Ben Gurion University of the Negev, Jerusalem, Israel
Na kraju, jedan osobni osvrt: ja sam prosla 3 klinike, 4 IVF-a, dijagnozu povisenih NK stanica i HLA preklapanja. Osobno sumnjam da su NK stanice bile presudne u mojim neuspjesima, a za HLA preklapanje sam 100% sigurna da nije imalo bas nikakve veze. Svejedno, kad je covjek u situaciji da moze probati jos najvise jedanput da dobije dijete (jer je financijski i emotivno iscrpljen), bila sam u takvom stanju da bi bas sve probala - pa i crnu magiju - tako da jesam primila IVIG, i jesam pila dex i jesam se pikala s heparinom - ali uspjeh pripisujem tome sto smo napokon taj 4. IVF po prvi put imali jedan jedini lijepi 8-stanicni embrijic za koji sam poprilicno uvjerena da je sad jedna prekrasna 17-mjesecna curica. A eto sad sam 30. tjedana trudna na sasvim tradicionalan nacin, bez IVIG-a, bez dexa, bez heparina - bez apsolutno icega medicinskoga (osim vitamina). I jos uvijek ne znam kome i sto vjerovati u ovoj debati jer postoje argumenti i za jednu i za drugu stranu (s tim da me ona malobrojnija strana ipak uspjela zatrudniti, pa im "dugujem"). Osobno prihvacam upotrebu dexa kod nekoga tko je probao sve drugo i nista ne radi, a mislim da bi i svaki doktor koji se nadje pred pacijenticom kod koje vise ne zna sto probati trebao priznati da postoji jos puno nepoznanica u modernoj medicini... Nikad ne bih rekla da se dex daje svima kao bomboni bez obzira na povijest bolesti... ali mi se cini da je u ovim dozama dosta malo zlo (ako je zlo).