Odlično pojašnenje, dr. Radončić, hvala Vam na sudjelovanju u raspravi. Mislim da većina žena/parova koji se u Hrvatskoj i pitaju ima li još nešto i je li bi mogle uspjeti eventualno s nečim od tih "nestandardnih" terapija i ima više od 10-tak transferiranih embrija (evo ga ja, npr. - 15), ima neke autoimune probleme (evo ga ja, npr. - problemi s kukom od 12. godine, ostalo bez dijagnoze iako sam obišla sve relevatne dr-ove (ortopedi, reumatolozi) u ex državi - Orlić, Srakar KB Ljubljana, Lah Lovran, Barle KB Split, Duerriegl u Zagrebu, Sentić ZG, ostala je posljedica - coxartroza, tangentalno se nešto "uhvati" npr. pojačana aktivnost na scintigrafiji i imam reumatskih smetnji (smeta mi strujanje hladnog zraka) - povećan Waler Rose, CRP 0, na drugom nalazu povećan reuma faktor i Crp, Waler Rose 0 itd. Ili ima povijest neobjašnjenih spontanih pobačaja (više od 3 npr.). Hoću Vam reći - nije to neka masovna pojava, po mom sudu - znači to su uglavnom parovi "IVF maratonci" koji se nakon što su u neuspješnim IVF-ovima izgubili nekih 4-5 godina pitaju sve živo (što je prirodno - ljudski je tražiti za odgovorima, pa i uz svijest da ih nema) kopaju, traže, i u velikom broju slučajeva su svjesni da to nije "Sv. Graal", znači imaju kakav-takav, pa makar i laički, "kritički" odmak prema cijeloj stvari i relativno su svjesni rizika. A propos stresa - ne znam, to sam čula da "Beerovci" ženama u sklopu terapija daju i serotonin, ali to me nekako ne zanima - svi smo u stresu, sve je stres, neko se s tim nosi lakše, neko teže, ali ovako, promatrački, nisam ustanovila uzročno-posljedičnu vezu između "stresiranih" žena i uspjeha IVF-a. I ja sam u zadnjem postupku pila dex i nisam uvjerena da je to ključ uspjeha, nego činjenica da smo prvi put u Mariboru dogurali do blastocista i da prvi put nisam imala nuspojava od terapija (vjerojatno mi je odgovarao mariborski protokol). Sad smo, naravno, orijentirani na to da trudnoću iznesemo do kraja i dočekamo našu curu.