Citiraj pino prvotno napisa

Mozete li elaborirati o tome kakvi su bili rezultati i nuspojave kod grupe koja je uzimala kortikosteroide, tj. na cemu se temelji Vas otpor prema istima? Npr, koliko otprilike pacijenata, koja terapija, koja ucestalost i kakvih nuspojava? Mislim da bi to bilo korisno znati zenama koje razmisljaju o tome, a nemamo nikakvih informacija iz prve ruke osim onoga sto cujemo jedne od drugih (ili u mom slucaju, pacijentica istog centra u kojem je dex standardan, a gdje nisam cula za neke ozbiljne nuspojave).
Kada se daju imunosuipresivne doze glukokortikoida (dakle 1-2mg/kg pronisona, kao neki standard), imajte naumu da te doze (više iz straha nego iz prijeke potrebe) idu manje-više do kraja trudnoće. Već u II tromjesečju opasnost od infekcije, pucanja vodenjaka i istjecanje plodove vode, kasnog pobačaja mogu se velikim dijelom dogoditi upravo u toj skupini trudnica. Tu su nadalje i retencija tekućine, Cushingoidan raspored masti, pojava gestacijskog dijabetesa (što je loše za plod koji u tim uvjetima brzo raste a sporo sazrijeva, hipokalcemija (koja relativno slabo reagira na dodatak kalcija) i time pojačana osteopenija koja je i inače česta u trudnoći, stanjenje kože, opadanje kose, itd. Sve navedeno na koncu vodi prijevremenom porodu i kasnijim komplikacijama vezanim uz njega samog.


Potpuno se slazem s vama da prvo uzroke neuspjeha treba traziti u vjerojatnijim objasnjenjima, a nema vjerojatnijeg objasnjenja od kvalitete embrija, a koju ne mozemo utvrditi time kako izgledaju na 3. dan (iako moze biti indikativno). I sama sam na svojoj kozi iskusila bas taj problem - losu kvalitetu embrija, pa mi je studija koju su provodili na eksperimentalnoj bazi u SIRMu 2005. kad sam ja bila pacijent - iako smo bili diskvalificirani za nju zbog navodnih imuno problema - bila jako zanimljiva. Link na clanak koji su objavili kao rezultat je http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1...t=AbstractPlus (imam tekst cijelog clanka ako nekog zanima).

Najzanimljiviji zakljucak je da preko 90% kromozomski pravilnih embrija dodje do stadija blastociste; i da od embrija koji dodju do stadija blastociste, samo njih oko trecinu bude kromozomski nenormalno (u usporedbi s cinjenicom da skoro svi kromozomski nepravilni embriji uspiju dozivjeti 3. dan, posto se genom embrija aktivira tek negdje 3. dan, znaci ispravnost genoma se ne moze provjeriti ranije). Znaci DEFINITIVNO treba ici na blastociste ako postoji mogucnost za to (samo sto u tom slucaju ce biti puno vise otkazanih transfera - u SIRMu kazu da do trecine njihovih pacijentica nema normalnih embrija za transfer!)
Točno; prvi prijepis gena nasstaje na razini 6-8 staničnog embrija, i to je u biti set enzima neophodnih metabilizam glukjoze; do tog stadija, za dobivanje energije koriste se enzimi porijekla majke, a kao glavni supstrat je piruvat. Otuda i medinji koji se koriste za kultivaciju do 2 ili 3. dana imaju jako malu glukoze, a više piruvata; obrnuto, mediji za D3+ imaju malo piruvata i više glukoze.

Pitanje: da li se mozemo pouzdati da su uvjeti uzgoja embrija u laboratorijima u HR dovoljno dobri da ne koce razvoj blastocisti, tj. da li su mediji adekvatni, iskustvo biologa dovoljno dobro itd? (Oprostite na ovom pitanju, ali cesto se u HR krivi oprema itd...)
Što se tiče educiranog kadra, u bar tri zagrebačka centra postoji osposobljen kadar koji može pratiti sve do stadija blastociste. Uostalom (kako sami embriolozi nerijetko vele) današnjim medijima to je umnogome pojednostavljeno i nije uopće prpoblem. Ono što koči daljnji razvoj je nedostatak dovoljnog broja kadrova i opreme, pogotovo u državnim ustanovama.

Drugo: postoji li ikakva mogucnost da se slicna tehnologija - biopsija polarnog tijela ili blastomera - uvede u HR?
Koliko mi je poznato govorilo se o uvođenju FISH tehnologije u Petrovoj, no mislim da do toga još nije došlo; jednom kada se uvede FISH, lako je učiniti biopsiju, iako prema onima koji to bolje znaju od mene – prednost ima biopsija blastomere, i to treći dan, zbog razloga koje ste naveli, a ne polarno tjelešca, za koje se pokazalo da navodno nije toliko pouzdano (jasno je i zašto: polarno tjelešce jest jest zapravo „gori dio“ genoma preostao nakon „popravka“ tijekom dovršenja mejoze)

I trece, nevezano, ali me bas zanima: jedan od razloga zasto smo odabrali SIRM je bio taj sto imaju program koji zovu "risk-sharing" za one koji to zele - cijena je otprilike cijena dva postupka za najvise 3 pokusaja; ako se zatrudni na prvom pokusaju, platis previse; ali ako ne zatrudnis ni u jednom od 3 pokusaja, dobis dio love nazad i ne bankrotiras. Ima li sanse da to zazivi u HR, bar u privatnoj praksi? Jedan od stresova IVFa je bas i financijski, a nama je jako pomoglo da se rijesimo tog financijskog dijela stresa.
Za sada nema nikakve naznake za „risk-sharing“ u Hrvata, jer jednostavno još uvijek nema dovoljno konkurentnih centara koji bi se raznim inventivnostima dosjetili i podigli kvalitetu usluge.