Slažem se apslutno, dr. Radončić, razumijem da moja coxartroza ne mora nužno imati imunozrok - objasnila mi je i dr. Sentić - kod mene uzrok bolova i coxartroze nije nađen, bile su razne teorije (od reum. artritisa, nekroze krvne žilice koja hrani kuk, upale kuka). To mi sad i nije bitno jer imam posljedicu s kojom se borim, a hvala Bogu, da je neka imuna bolest već bi se dijagnosticirala, tako da je dobro što je to ovako kod mene sporadično. Sad mi jedino predstoji sačuvat taj kuk što dulje (prije ugradnje umjetnog) i živit poštedno i ne bavim se pitanjima u tom smjeru zašto i kako je do toga došlo. Evo još nekih detalja iz moje anamneze - štitnjača b.o. - TSH uglavnom do 2, osim nakon stimulacije kad skoči oko 3 (preledana na VV-u - hormoni i UZV), klamidija - uhvaćena samo jednom pred godinu dana, inače redovno kontroliram briseve (recimo od 2002. barem 2x godišnje, PCR metoda i imunofluorescencija) - samo jednom uhvaćena, s kandidama kontinuirani problemi, za te probleme s kukom već su svodili mogući uzrok na alergijske upale sinusa... sve je to ostalo kao teorija, meni je bitno da bolest ne progresira nego da se borim samo s tim jednim propalim zglobom. Endometrioza nađena na proljeće 2007.-me - stupanj I "simbolična", nije na jajnicima, dex sam koristila samo u FET-u, znači ne i u stimulaciji kad smo dobili te "dobitne" blastociste. U prethodnom IVF-u na Vuk Vrhovcu mi je rečeno da su jajne stanice bile dobre, da je spermiogram mog supruga bio za AIH, ali su nam taj put prije stimulacije u Mariboru (iz nama neopznatih razloga) morali na Vuk Vrhovcu ipak raditi rescue icsi jer se navodno prvi dan od 13 jajnih stanica nije oplodilo ništa... Ja računam da ipak spadam u prosjek onih koji uspjevaju unutar 4 stimulirana IVF-a, samo nam je (kao idiopatima) dugo godina trebalo da odradimo 4 IVF-a (jedno 5 godina - dijelom uslijed dugotrajne dijagnostike i blažih postupaka, dijelom zato što sam bila relativno "neupravljiv" pacijent - ovulacija kasno (jajnici mikrocistični -18 dc), nakon kratkog protokola nema spontane ovulacije 6 mjeseci, dijelom zato što sam se zbog coxartroze bojala blizanačkih trudnoća). Sve to je trajalo od moje 32. do sad 39. godine, na bilo što od "alternativnih terapija" nisam niti pomišljala do moje 36.-te... Protekom vremena počnu se javljati i ideje može li se pokušati nešto dodatno i počnu se istraživati kako i zašto ne ide, prve 3 godine većina ide bez pitanja, nadajući se u uspjeh, vjerujem da su vam razlozi dodatnih "istraživanja" razumljivi.