Citiraj Lidali prvotno napisa
Hvalevrijedna diskusija na kojoj zahvaljujem cijenjenom dr. Radončiću!

Meni je zapravo veliko otkriće niskomolekularni heparin koji, po svemu sudeći, veoma povećava ratu inplantacije.

Evo mog primjera u kratkim crtama.
Bolujem od reumatoidnog artritisa (seronegativan tip) od svoje 13. godine. Velika progresivnost dovela me do tog da sam već sa 22 godine imala TEP (totalne endoproteze) oba kuka, a sa 23 i oba koljena. Danas, sa svoje 43 godine, sve TEP su bar jednom reinplantirane. Iz današnje perspektive zaključujem da je glavni uzrok reinplantacija vrlo visoka razina NK stanica i njihovog TNF-α citokina, no nisam nužno u pravu.
Od rane mladosti sam se nagutala pronisona u ogromnim dozama (od po 100 mg), i koječega još, no imala sam i ogromnu sreću – zadnjih cca 7 godina, nalazim se u potpunoj remisiji: ne trošim nikakve lijekove, svi nalazi su kao i kod bilo koje zdrave žene bez ikakvih naznaka RA (hvala Bogu).
U tom periodu intenzivirali smo i svoje pokušaje ostvarivanja roditeljstva. No niti nakon brojnih IVF-ova i IVF-ICSI-ja pri čemu su transferirani embriji raznih stadija i kvalitete – od dvostaničnih do blastica - pozitivne bete nema.
Uglavnom sama tražim uzroke i rješenja. Mi laici znamo koliko je to teško i naporno.
Odlazim do imunologa – gđa doktor me uvjerava da zapravo imunoloških problema nema, ali se ustvari jedino jako trudi da me odgovori od trudnoće.
Nakon toga radim razne pretrage: štitnjača OK (TSH <2), APS i LAC neg, aCL 8, trombociti gornja granica... protočna citometrija pokazuje znatno povišene NK i B-limfocite - pišem dr. Beeru. 3 ciklusa sam na Enbrelu, dexu, Andolu 100, Omega 3... polažem ogromne nade u taj postupak – rezultat opet jedna velika 0. Samo par mjeseci nakon novi postupak terapija bez Enbrela, ali ovaj put sa Clexane 4000 IU počevši od punkcije - ET 4. dan 4 embrija (cc,cc, 6 st, 6 st) i konačno prekrasna pozitivna beta.

Moja beba od skoro godinu dana sad spava u svom krevetiću i sva borba i potrošeno vrijeme (iako mi je žao da mu mama nije malo mlađa ) nevažni su u usporedbi s činjenicom da smo uspjeli. U čemu je ključ uspjeha? Ja nemam pojma, samo nagađam...

Svaka čast
Zaista impresivno.
Ovako s distance, sada je lako biti pametan, i reći da je očito Clexan taj koji je nešto učiniio, ali za to imate i nekoliko razloga za vjerovati, iako je teško znanstveno dokazati:
- TNFalpha je samo jedan od citokina koji "podivlja" u reumatskim bolestima; za mnog još ne znamo
- uz takve bolesti, vrlo često imamo brojne abnormalnosti u mnogim antitijelima, koje nekada i ne možemo dokazati; tipično, rizik za trudnoću u reumatskim bolestima je najbolje vezan za APS (LAC i aCL), no to su samo dva od najmanje 7 testova za antifosfolipide, pa negativan nalaz ta dva ne isključuje nepostojanje ostalih, iako se ne trestiraju u rutinskim laboratorijima
- gornja granica trombocita isto može nešđto govoriti; naime njihova eventualna defektna funkcija (može se testirati, nekada se u Petrovoj radila agreacija tromboocita, test koji nije bio loš kao orijentacija), u praivlu vuče komenzacijsko povećanje broja, što kod APS-a može biti paradoksalno. No, paradoksi i jesu osnovna bit APS-a (recimo: laboratorijska se pokazuje sklonost ka krvarenju, a u biti radi se o sklonosti ka trombozi)
- heparinske molekule su važne za adheziju blastociste, a male doze smanjuju aktivaciju trombocita koje svojim citokinima mogu ometati implantaciju
- jedna od heparinskih indikacija jest i različite reumatske bolesti; recimo, ulcerozni kolitis također dobro reagira na takvu terappiju itd,.

Dakle, mnoga iskustva i saznanja govore u prilog da ta može biti od velike pomoći, no još uvijek je mali broj dobro koncipiranih studija.