Citiraj Matilda prvotno napisa Vidi poruku
na_kratko

ne treba se poklopiti po ušima i ustima,
ti nisi bila bolesna, ti si došla roditi svoje dijete,
zato nam ne trebaju dripovi, infuzije, žičice i strojevi,
treba nam mir i podrška...
slušajući priče, jedan je zaključak, većinu poroda induciraju i većina njih završi nekom komplikacijom


i baš zbog toga što šutimo, događaju nam se takve stvari

i možeš se žaliti,
ovo s griženjem, meni da je to rekla, definitivno u trudovima ne bih garantirala pristojnost
što mi vrijedi žaliti se?
još u bolnici sam govorila svojima ...blowin' in the wind....
i vrana vrani ne kopa oči...
inače i ja sam prošla tečaj za trudnice...a kokoške mi nisu dale na loptu...niti da hodam...kao moraju skidat infuziju i kajtijaznamkaj...
kad mi je davala patku/gusku za mokrenje, nije me htjela pokrit po nogama sa plahtom kak se spada...
ma to je sve za odstrel...bože mi prosti...

Citiraj Honey prvotno napisa Vidi poruku
O da, i previše je priča s istim scenarijem (indukcija-dugotrajni drip-carski rez).
I žene još uvijek govore: "Nema veze, glavno da je dijete živo i zdravo!"

Izgleda da su navikle da se ne može drugačije roditi, i to je jako jako žalosno

Jedini izlaz vide u epiduralnoj, da ne trpe 10-satni drip na stolu

I još uvijek šute jer "moraju slušati što im govore oni koji znaju više od njih".
da, oni znaju više od nas, ali još uvijek ne znaju poroditi ženu
a kaj da kažem...ne znaju niti ultrazvuk očitati...meni rekli beba je teška 3500, a zapravo je bila 4150...mislim da su malo previše falili.
moja ginekologica je 20 dana prije toga na svom ultrazvuku iz prahistorije izmjerila bebu i rekla da je 3700...e sad...
još je carski rez najsigurniji i za bebu i za ženu.
i one kaj plaču da nemru niš poslije carskog. pa ja poslije ovog vaginalnog isto niš nisam mogla. hodala sam danima ko na štakama, šavovi se upalili. bebu nisam mogla prebacivati preko sebe. isto kao da sam išla na carski.
ma bezveze...

Citiraj Zrina prvotno napisa Vidi poruku
Ja nisam šutila i znala sam da može drugačije pa mi nije pomoglo. Na samom izgonu sam se svađala sa doktorom i primaljom da mi makar malo podignu leđa i daju da se za nešto uhvatim-nula bodova. Kad mi je još doktor "objasnio" da se tako ne mogu rađati djeca (jer bi se presavila zdjelica ?!) došlo mi ja da ga katapultiram na mjesec,ali jedino što sam u tom trenu mogla je vikati od očaja, stisnut zube i rodit na leđima držeći se za koljena. Svaki put kad se toga sjetim imam osjećaj da bi nekog mogla odalamit posred nosa.
Još razmišljam o tome što sam mogla drugačije...ali iskreno, ništa još nisam smislila.
yap, ovo boldano.
ista stvar je i kod mene.
evo čitala sam na ovom forumu kažu da je slična stvar i u riječkom rodilištu.
inače sam pobornica stolčića, a negdje sam pročitala da je jedna rodilja htjela na stolčić pa su babice rekle da ih boli kičma....hm..i kaj je onda garancija da ćeš se poroditi prema želji tj. kao žena...podobnik ako se nešto pri porodu zakomplicira, šalje žene na sveti duh...

itd.itd. jel vrijedi nabrajati?