Budući da sam u bolnici bila nešto kratko, iz predostrožnsti, a i prenijela sam 8 dana,imala sam prilike upoznati i gornji kat-patologiju trudnoće, i donji kat-predrađaonu, i onda napokon i boks i babinjače
..
Dvije riječi-oduševljena sam...Imala sam osjećaj da sam u privatnoj klinici koliko su svi susretljivi,dragi,komunikativni,profesionalni,paž ljivi... Od čistačica,sestri,babica do doktora,svi su predivni!
Uvjeti su odlični,s obzirom na situaciju u zdravstvu... Higijena je na nivou,čak ni hrana nije tako loša kako pričaju,organizacija pregleda,posjeta,kasnije i pregleda bebaća su jako dobro posložene...
Prvorotka sam i naravno da me pred kraj trudnoće uhvatila panika kako će taj famozni porod proteći...Boravkom u OB Karlovac izgubila sam strah i osjećala se sigurno i smireno,jedva čekajuć taj dan ...
I onda kad je taj dan došao,budući da mi je majka priroda malo zaštekala i da sam morala na inducirani, bilo je baš onako kako sam htjela,bez ikakvog plana poroda, samo sa jednom jedinom željom-da mi sinko izađe van živ i zdrav.Zar to ne bi trebala biti jedina točka plana poroda o kojem svi tako jako razmišljaju
I tako sam od ukupno 9 sati poroda 6 sati prehodala,procupkala uz Otvoreni radio,čučala,klečala, uz predivne babice i doktore koji su me svako malo obilazili...
Iako smo muž i ja bili na tečaju,i dogovor je bio da će biti sa mnom na porodu,ipak sam odlučila samo mu javit kad uđem u boks i kad 'riješim posao'...Jer,vodu sam pijuckala i sama,trudove prodisavala sama,a tko će mi bolje od babica govorit što i kad treba radit
... I tako sam nakon kratke muke od nekih 1,5 sata koliko su trudovi bili neizdrživi, u jednom trudu cvaknuta (prije toga masirana-informacija za sve one koke koje idu u zagrebačka rodilišta u kojima se masira međica,da i ovdje vas masiraju,ali prvi put se izlazna vrata moraju malo proširit,bolje tako nego popucat...) ,u drugom malo stisnuta i sinko je izletio ko ribica...
Nakon toga,na odjelu babinjača,opet predivno osoblje...Te sestre zaista zaslužuju tu titulu,jer se prema svima ponašaju kao rođene sestre iako je bio pravi mali baby boom i nije se čulo ništa osim zvonca i plača
Zahvaljujući sintocinonu koji se dobije odmah na porodu i sestrama koje su mi pokazale tajne zanata,dojim svoju mrvicu...To mi najviše znači!!!
Toliko strpljenja,mirnoće,savjeta,a sve uz osmijeh...Svaka im čast... I hvala na svemu..