Ne znam, ja nisam za "odvajanje jelovnika". Što ja jedem i mojoj kćeri je dostupno. Ja sam puno manje rigorozna od Lune, kod mene može i pečeno i pohano, može ponekad i hrenovka, može i malo čokolade poslije jela, bombone izbjegavam (ali voli ih jako), nije mi smoki kraj svijeta, ni biram štapiće samo od pira (ali ovo dvoje zadnje ni ne voli).
Meni ne bi bilo prihvatljivo sebe hraniti junkom i piti colu svakodnevno, a djetetu davati uglavnom lešano, ne znam da li Luna soli. A ono što Bubica kaže, vidim kod sebe, kad ja uživam u jelu i kad ga hvalimo, i njoj bolje ide u slast.
I ja to uopće ne nazivam licemjerjem, već nefunkcionalnim na dulje staze. Mislim, dokad skrivanje?