uf opet ste u toj fazi

da ti ispričam "anegdotu" od neki dan. Pitam Lukija hoće li jabuku (kao doduše i svaki drugi dan) i on kaže da hoće (ja u šoku od veselja, inače nikad neće). Narežem ja lijepo jabuku i papa on, papa lijepo, baš mi onako izgleda kao da uživa. A ja van see od sreće. I onda zadnju krišku nagura cijelu u usta bez griženja , zapne mu i ispovraća cijelu cjelcatu jabuku!


ja ako jedem junk onda dam i njemu, nekako mi licemjerno da mu nedam. Pa se zato trudim da takve stvari jedem samo kad on već spava. A pred njim slasno grickam voće i povrće da kakti budem dobar primjer. Al ne pomaže baš, tvrd je to orah. Iako stvarno imamo trenutno puno bolju fazu nego ika, tako da sam skoro pa zadovoljna. Jar uspoređujem sa proteklih puno mjeseci (od početka dohrane) koji su svi redom katastrofalni.