 |
|||
a ukljucivanje u proces pripremanja hrane i kupovinu voca i povrca?
neka si plasticnim nozicem izreze voce za vocnu salatu. na kuglicu pire krumpira nataknes oci od mrkve i usi od brokolice i ruke od karfiola.
napravite lice na tanjuru. opet razno povrce. ogrlica od tijesta.
Pa bar prek vikenda mozete svi zajedno jesti? :/Deaedi prvotno napisa
Mi ni toliko....Možda je rješenje da jedemo svo troje, ali to možemo samo jednom dnevno...
Luna, ja zbilja mislim da je to faza..mislim da klinci ispituju granice u svemu..zele vidjeti nase (javne i skrivene) reakcije..
Rekla si da mu sok nebi davala, spada li ocijeden limun/naranda/mandarina+voda pod sok?
Mojoj Bubi to naime ponekad jako otvori apetit..poslje toga smaze puni tanjur bilo cega.
Rijetko, jer tako radimo radi cuvanja H.Pa bar prek vikenda mozete svi zajedno jesti?
Ni mi nemamo kada jesti svi zajedno, rijetki su trenuci kada je ručak na stolu i uz to obitelj na okupu :/
David već više od 2 mj ne jede ništa osim cice i kruha.
Meni je dosta toga da visi stalno na meni jer sam kronično umorna od toga.
I da...dolazim u iskušenje da mu dam bilo šta samo da nešto pojede
Danas je jeo malo maneštre sa mesom (ne posoljeno/popapreno) pred tv-om i sve je pojeo
Dolazim i u iskušenje da ga hranim pred tv-om, koliko god to loše bilo, jer ja više ne znam što da drugo radim
Probaj ovo s uključivanjem u pripremu hrane- neka pere krumpire, mrkvu, brokulu- to kod nas zna trajati i po pola sata! Pa jedva pristane dozvoliti mi da skuham njenu blitvu
Ne, ozbiljno, možda bi to moglo upaliti. I neka postavi tanjure itd. za stol...
Ne mogu se više sjetiti što si gore napisala za dojenje, dal te to još brine, ali moja mlađa kćer doji i jede ama baš sve (naravno, primjereno njenoj dobi). I količinski dosta sisa. Starija ne doji- i brlja.
oni kao da znaju što nije za njih i baš to traže...
Mihael je na početku dohrane imao štrajk od mejsec i pol, i tek sa 7,5 mjeseci počeo jest...dotad bi okretao glavu čim vidi žlicu....probali svašta al uzalud.
al kad god sam ja jela čokolino, keks, kolač, ručak, doručak došao bi i tražio i onda plakao kad ne dam....
i jedan dan pojedem do kraja čokolino on dođe i traži, ja mu smiksam bananu i probam dat iz iste zdjelice i on neće.....a nije mogao znat okuse kad nikad nije probao čokolino...
nam je upalilo da sam mu svaki dan nudila ono što je za nejga, svježe napravljeno i odjednom je prihvatio i sad ne bira....
E da, imam jedno pitanje za Apricot
ove epizode kao kod vas s keljom se događaju i kod nas. Neću sigurno umjesto kelja ponuditi čokoladu ili kekse. Ali zna se dogoditi da ona taj kelj sa stola ne pojede do 8 navečer i kao npr. neku večer kaže da je gladna i da joj napravim žgance s jogurtom. Vidim da je gladna jer znama kako se ponaša kad je gladna, ali kelj ni taknuti.
I napravila sam žgance, pojela puno, s 2 jogurta- normalno kad je dijete gladno.
Što bi ti da ti kćer nije taj put htjela pojesti kelj?
Nisam jednostavno za to da se dijetetu ponudi npr. brokula ili nista. Uvijek usporedim sa sobom. Ja volim brokulu, ali ima dana kada mi jednostavno ne pase i ne bi je pojela pa makar bila gladna cijeli dan. Ali ja necu biti gladna, jer cu uzeti nesto drugo. Zasto da dijete trpi jer jos ne zna adekvatno prepoznati i reci svoje zelje? Ne treba dati hrenovke, ali mozda ce pojesti zgance s jogurtom. Ne bi mogla ostaviti tanjur sa brokulom cijeli dan dijetetu pred nosom, uz razmisljanje: ako bude gladno, jesti ce. Mislim da je to put da dijete samo jos vise zamrzi tu hranu, jer ce pojesti jer je gladno, a ne sa gustom i zeljom.
da, to je ono što nas čini majkama vlastite djece: ja orku znam i znam da je problem u tome što se "čuvala" za kolače i razne salate s majonezama, vrhnjem...
svaka mama će znati procijeniti ponašanje svojega djeteta: ja sam znala da orka voli kelj, ali da joj je zgodnije reći da je to "bljak", nego ga pojesti...
naravno da ne bih izgladnjivala dijete.
S ovim se slažem. Ja ponudim puno, puno toga, ali od onih namirnica koje smatram prihvatljivim. I nije mi isto pojede li pola muffina nakon što se dobro najeo za ručak ili umjesto ručka - ovo drugo ne dolazi u obzir.
Jutros smo opet pokušali foru "svi skupa", ali nije nas fermao, pa smo MD i ja na kraju potamanili sve narezane jabuke za stolom.
Ipak, kasnije je pojeo nešto pahuljica s rižinim mlijekom i trećinu jabuke, super!
Ja se sjećam svojih svakodnevnih, višesatnih sjedenja uz već polusmrznutu juhu za stolom, grča u želucu, knedle u grlu i suznih očiju, ali ne, juha je i dalje bila tu... satima, onakva odvratna. Ne bih to svom djetetu priuštila pa da je ne znam koliko zdravlja u toj usra..oj juhi!
Ne sviđa mi se ovakvo citiranje jedne rečenice izvučene iz konteksta.Ja se sjećam svojih svakodnevnih, višesatnih sjedenja uz već polusmrznutu juhu za stolom, grča u želucu, knedle u grlu i suznih očiju, ali ne, juha je i dalje bila tu... satima, onakva odvratna. Ne bih to svom djetetu priuštila pa da je ne znam koliko zdravlja u toj usra..oj juhi!
Po tome ispadam kao terorist s kuhačom i uplakanim djetetom, a vjeruj mi, daleko smo od toga. Možeš pročitati ponovo obadva moja posta.
Onaj kelj je bio ponuđen u 5 popodne i rekla je da nije gladna i da bi se igrala. OK. Igrala se i za večeru rekla da je sad gladna. Pitala sam hoće li kelj. Nije htjela, jela je drugo jelo.
Bez ijedne suze s njene i bez prodika s moje strane!
Slazem se. Mislim da su psihicke posljedice takvog pristupa vece od koristi tog zdravog obroka. I dijete ce onda povezati zdravu hranu sa tim losim osjecajima. I u kasnijoj dobi, kada ce kao odrasla osoba sam birati svoj jelovnik, moze se desiti odbojnost prema zdravoj hrani.
ajd mooolim te, kakav terorist, kakvi bakrači, citirala sam tu rečenicu jer me podsjetila na moje traume s hranom i šta su meni radili, a u tvoj odnos sa djetetom se ne petljam, pa valjda svaka mama najbolje zna...
ovo je bio odgovor anci
A da mu probaš "podvaliti" zdravo u "nezdravo" ili probaš s nekakvim trikovima tipa posuti malo lanenih sjemenki i sezama u čokolino, kad jede kruh uvali mu uz to i onaj sir u zrnu, ali Dukatov je najfiniji jer je i najslaniji. Napravi mu teletinu sa keljomili tijesto sa umakom od rajčice i teletine pa unutra ubaciš još neko povrće ili zrnje. Probaj mu skuhati rižoto, ali ne od bilo koje riže nego od riže Scotti. Najskuplja je, ali i stvarno fina. Patrik se davi u tome pa mu ja u to stavim i malo amarantha, zobi, sezama, lana
Inače u mrvice kada pohaš možeš ubaciti sezama i to bude jako fino. Pa bar nešto zdravo.
sori ondaajd mooolim te, kakav terorist, kakvi bakrači, citirala sam tu rečenicu jer me podsjetila na moje traume s hranom i šta su meni radili, a u tvoj odnos sa djetetom se ne petljam, pa valjda svaka mama najbolje zna...
krivo sam shvatila
Ja mu ograničim jelo na 20 minuta, ako ne pojede sklanjam....i bacam ili što već
i nema drugog do slijedećeg obroka.........
Nisam mučiteljica
jer mi je mama pričala o svojim traumama sa hranom i višesatnim prisilnim hranjenjem
Ja sam kao mala uvijek imala slab apetit.
Moji su muku mučili da me nahrane.
Mama mi je znala stisnuti nos prstima da ja udahnem na usta i onda unutra ubacila žlicu s hranom :shock:
Sjećam se sjedenja za stolom, nakon što su svi pojeli i otišli. Nagovaranja i maltretiranja kak je nešto fino, pa moram jesti, pa ovo pa ono. Pokazivanja: gle, tu ti je salata, gle, tu ti je kruh, kao da sam slijepa pa ne vidim što je na stolu... Ucjene: nećeš dobiti ovo dok ne pojedeš ono...
Počela sam jesti kad sam uzela tanjur, otišla u dnevni boravak i tamo u miru, sama, pojela. Još uvijek ne volim jesti za stolom, osjećam odbojnost prema "obiteljskim obrocima", jer to kod mene znači pritisak i osjećaj da svi bulje u mene.
Moje dijete slabo jede, ali ne bih se ni upola brinula koliko se brinem da me stalno ne ispituju iz okoline: koliko je težak, jel to normalno?, koliko je danas pojeo, jel jeo danas, jel mu daješ vitamine, hoće on ovo jesti da mu dam?, pa kad smo u gostima, bake trče za njim s hranom (zamislite nekog da trči za djetetom s kinder pinguijem)Oni ne vjeruju da on doma (po meni dovoljno i količinski i dovoljno kvalitetno) jede, a kod njih NE! Ne vide da je normalno razvijen, živahan i bistar, što pothranjeno dijete nije. I meni je dugo trebalo da se osjetim i toliko sigurna što se tiče njegove prehrane. Ništa-mu-ne-fali.
meni se čini kako nijedna od nas nije takva mama i kako svi imamo traume iz vrtića/boravka kada su nam u juhu sipali drugo jelo...Ja se sjećam svojih svakodnevnih, višesatnih sjedenja uz već polusmrznutu juhu za stolom, grča u želucu, knedle u grlu i suznih očiju, ali ne, juha je i dalje bila tu... satima, onakva odvratna. Ne bih to svom djetetu priuštila pa da je ne znam koliko zdravlja u toj usra..oj juhi!
kad napišem kako je pustim da sjedi sat vremena iznad tanjura kelja... zvuči prilično nehumano... ali kad vidim da je gladna i da joj pogled sijeva prema frižideru iz kojega samo trebaju iskočiti kolači, francuska i kojekakve budalaštine...
e, neš, majke ti!
ne dopuštam da mijenjaš ručak za neručak.
ne dopuštam da danas govoriš "bljak" za ono za što si jučer rekla "mljac") a već si dovoljno velika da možeš reći kako ti se baš DANAS to ne jede)...
i ne dopuštam da kažeš kako nisi gladna, a poslije bi pojela 14 kolača i po tri zdjelice salata s majonezom.
i, ne... nisam tip koji nudi alternativu osim ako baš ne mora: ručak je ručak i imaš ga jesti... ja hranu bacati neću.
uostalom,
možeš glodati namještaj, ako hoćeš.
sva sreća pa to iskušavanje "sreće" nije često... moooožda tri puta do sada.
ali zato sam sigurna da je mogu poslati nakraj svijeta i da barem s tom domenom neće imati problema: jest će sve, probat će sve...
možda i jesam malo militantna
ajme, zapravo sam došla ovo napisati: ili smo danas u gradu i otišli ručati u "nocturno".
Ona valjda od djece u vrtiću čuje za te obiteljske odlaske na picu, pa je sva sretna vikala kako hoće picu.
ok, naručila je picu sa sirom (zna da gljive nisu za nju)...
i onda pojela muževo kuhano povrće, pa moju salatu, pa muževu pečenu puretinu.
od pice je pojela jednu suhu koricu...
a ja ostatak
Lola danas tražila pizzu svaki puta kada bi prošli ispred Sunca, treći puta smo popustili, pojela je par grizeva, suhe korice naravno, a ostatak sam naravno dokrajčila ja
Jeste bili na špici oko 1? Mislim da sam vidjela TM kako nosi Orku na leđima ali tebe nisam vidjela
Ja mislim da treba djetetu dopustiti da odbije jesti par jela (meni su uporno gurali tripe kad sam bila mala a meni se od njih želudac doslovno diže), ali da to zaista bude nekoliko jela koje ne može progutati.
apri meni se to s juhom doma dešavalo, ne u vrtiću
Luna, ni ja svojoj maloj ne dajem junk svaki dan, ali taj junk ajmo reć jede vrlo često, kao i ne junk. Potpuno razumijem tvoj stav o ne davanju junka i sve to, ali me fakat zanima do kad ti to misliš provodit i zbog čega vjeruješ da bi malo junka puno našetetilo Kalebu? Ovo nije provokacija, nego čisto ne mogu izdržati da čujem odgovor?
I da odgovorim na pitanje, ja bih radije dala bilo što nego da bude gladna, pored toliko hrane pa da bude gladna, to je šteta
Lavić je daleko poznati nejelac
Kod nas doma je pozitivno to što niti MM, niti ja ne jedemo previše junka i ne skladištimo ga doma. Kada bi lavić usvojio naše kućne navike, ja sretna.
Za razliku od Kaleba, Leon je takvo dijete da kada neće, onda neće ništa.
Mogu ja dubiti na glavi, kuhati ne znam šta, nuditi paštete, hrenovke, smokije (nisam, ali karikiram), on ne otvara usta.
Pokušali smo dati čokolino, nije želio niti probati.
Jučer smo bili na dječjem rođendanu i osim štapića i klipića nije ništa drugo jeo, a na dohvatu su mu bili i pizza i kolači i torta i naresci.
Ne bi dramila da je pojeo išta od toga.
Cica i dalje naravno, jako puno.
I danju i noću
Ne silimo, ne drzimo je za stolom dok ne pojede ono sto je stavljeno pred nju, ne prijetimo, ne cuvamo klopu od rucka za veceru (kao kaznu jer je nije pojela za rucak). Gotovo svaki dan se dogovaramo sto cemo kuhati (od onoga sto ponudim, obicno dvije-tri varijante) i najcesce ne moze odbiti argument da je sama rekla da je ok da danas kuhamo i jedemo xy.
Moze pojesti 3 zalogaja ili pun tanjur, to ostavljam njoj na volju (iako mi ponekad bude tesko prihvatiti da joj je dovoljno tri zlice), ali ne dozvoljavam da nakon 3 zlice rucka dopuni zeludac necim sto je primamljivije od rucka (iako kod kuce imamo na raspolaganju jedino zdravu hranu, i slatku i grickalice (prihvatljivu onome sto je za mene zdrava hrana)). Voce i sirovo povrce smije jesti kad hoce.
ja bi ti ipak preporucila Juula na temu hranjenja, ja ga procitala ovaj vikend - kao i obicno, odlicna je knjiga.
Nema gotovih recepata, zagovara ideju da su svi oblici hranjenja OK ukoliko su toj obitelji OK. Pa, ako dijete uporno zahtijeva jesti jamo jedno jelo - i to je uredu, ukoliko je to roditeljima u redu. Jer, najvaznija je poruka koju dajemo djetetu i nacin na koji rjesavamo ove konflikte oko hrane.
Ono sto jos preporuca je da se dijete ukljucuje u proces nabavke i pripremanja hrane, da se doma kuha i da je, sto je moguce vise zajednickih obroka pri kojima dijete i njegovo jedenje/nejedenje nije centar paznje nego da se paznja jednakomjerno rasporedi na sve clanove obitelji.
Njegovo je misljenje da (jer upravo tvrdi da se stvarno radi o njegovom misljenju i iskustvu a ne znanstveno dokazanim činjenicama) ukoliko postoje problemi s hranjenjem djeteta roditelji su ti koji se trebaju preispitati što to dovodi do tih problema. Protivnik je bilo kakve primjene sile (fizičke ili psihičke) pri hranjenju djeteta, ucjena, manipuliranja, nagrađivanja ili kažnjavanja zbog pojedenog/nepojedenog. Sve se rješava bez puno price, "ja" recenicama i postivanjem (tipa - suprugu ne branimo da zatrazi ili si osigura zamjenski rucak ako smo mu skuhali nesto sto ne voli, dapace - nikada mu to namjerno ne bi niti napravili...).
Dakle, B je dijete koje dosta selekcionira hranu, sklon je jesti dvije vrste jela (npr. kruh i sir za dorucak) mjesecima a onda to zamijeni necim drugim i tako po nekoliko mjeseci. Ja s time nemam puno problema, imam vrlo malo ogranicenja iza kojih cvrsto stojim (npr. nikada ne kupujem lizalice ili neke slicne gluposti i nikada nece svoj rodjendan slaviti u MacDonaldsu). Oko njegovog jela se obično dogovaramo, ako znam da kuham nesto sto on ne voli onda za njega skuham nesto drugo i to mi nije problem. Trudim se s vremena na vrijeme da proba novu hranu (u sedmoj godini zivota se prvi puta odlucio probati marmeladu
I, stvarno, nista od onog sto ja jedem ne branim njemu da jede. Hrana se ne moze svesti na isti nazivnik sa alkoholom i cigaretama, a u čokolinu bogami nema ničega dobroga niti da djecu niti za odrasle .
Danas je ravno tjedan dana kako živi na rižinom/zobenom mlijeku s rižinim pahuljicama. :shock: :shock:
Moram priznati da nisam isključiva.Kod nas uvijek nekako rade kompromisi što se hrane tiče.S tim da su mi klinci skroz različiti.
Josip da se njega pita nikad ne bi jeo...no ne pita ga se
Roko,s druge strane ima strašno izraženu svoju volju,mislim da bi prije umro nego otvorio usta na nešto što neće,a imam u posljednje vrijeme osjećaj da je toga sve više.
Pa radim kompromise,jer ne želim da gladuje.Mislim,mogao bi on bez problema,no ja mislim da za dijete koje je u razvoju nikako nije dobro da gladuje.On troši puno energije,i po čistoj računici iste mora unositi u sebe.I tako...u Čokolino stavljam zobene,hrenovke jede uz špinat,nutelu u plačinki,leću u rižotu,5 vrsta naribanog povrća u gulašu,povrće mu čak uvaljujem u omlet.I funkcionira,i što je najbolje od svega .
Ne znam,to mi se čini manje zlo od gladovanja.
eh da htjela sam reći da hrenovke kupujemo od moje tete koja radi u Gavriloviću,one skuplje sa većim postotkom teletine.Kaže da one jedine imaju nekakvu nutritivnu vrijednost oid hrenovki.
Možda Kaleb osjeti da ti baš "ne vjeruješ" u svu tu finu zdravu hranu koju njemu daješ
Mislim, što je tu fino, ako i mama ipak više voli nešto drugo?
Slažem se s martom, i ivanom, dijete je isprogramirano okusima koje je primalo preko mlijeka, pa i traži jaču hranu. To što bi ti sad prestala dojiti, ne mijenja već formirane ukuse.
Jedino mislim da je apsolutno moguće da, kad poraste i shvati vrijednost zdrave hrane, da se tome okrene, barem u većoj mjeri.
Da ne misliš da pričam u prazno, ja sam nedojeno dijete, odraslo na čokolinu i ostalim linima koji su općepoznato prepuni šećera, naravno da sam bila i ostala luda za čokoladom i svim slatkim stvarima. Nije to 100% pravilo da će biti tako, ali najčešće hoće.
No, imam razvijen i razum, pa ne puštam zvijer s lanca
Dakle, mislim da je ključ u tvojoj promjeni prehrane.
Ako ti ne želiš da on ne jede čokolino,nemoj ga ni ti jesti..
Ako ne želiš da liže bocu od cole, nemoj je ni ti piti.
A gle...
Ajde reci svim pušačima da prestanu pušiti i svima onima koji si popiju koju čašicu finog vinčeka ili pive (aha, da, to je zdraaaaaavo
Ono što hoću reći jest da svatko - ili većina ljudi - ima neke poroke. Ja sam zbog Kaleba prestala pušiti, piti i još koješto, još samo da počnem jesti zdravu hranu i onda stvarno više ne bih imala nikakav gušt u životu. Ne znam, manje mi je zlo da ja jedem nezdravo nego da pušim... A neke odabire sam morala napraviti. Dakle - ne, NEĆU prestati piti colu i jesti junk.
Osim toga, ako ta teorija "kako roditelj tako i dijete" drži vodu, zašto se onda i mnoge mame zdravohranilice žale da im djeca ne žele jesti zdravu hranu na koju su navikla putem mlijeka? :?
bubice, zašto hrana ne bi bila usporediva s pušenjem i alkoholom? Zar hrana ne može biti porok? Zašto djetetu ne bismo mogli objasniti da to jednostavno NIJE za njega (kao što činim s colom)? :?
Sto se ona uporno vadi na pusace.....
Nego....Viktorovo jelo nema nikakve veze s mojim....Ja kolu ne mogu vidjeti - on obozava (sto ne znaci da je ikad imam u kuci ili je dajem, ali se u kaficu par puta ogrebao - nikad u zivotu nisam vidjela da malo dijete moze gazirano!!!)....Ja sam mesozder t-rex - on meso na slici ne moze vidjeti...Ja sam gurman, on bi zivio od pure, tjestenine i supe....Ja volim slatko, on ne. Ja ne volim puno tecnosti, on se "opija"....
Tako da ne mislim da je nuzno da mijenjas navike...Radije popusti s pritiskom. I ako hoce cokolino, probaj smiksati nesto sto lici na to a zdravije je. Jesi mu probala napraviti vocni jogurt? Sutliju? Griz?
.Ajde reci svim pušačima da prestanu pušiti i svima onima koji si popiju koju čašicu finog vinčeka ili pive (aha, da, to je zdraaaaaavo
Nije usporedivo s hranom, hrana je tjelesna potreba, cigarete i alkohol nisu.
Naravno da je manje zlo dimiti nego jesti nezdravo. Ali nije najbolje.Ne znam, manje mi je zlo da ja jedem nezdravo nego da pušim... A neke odabire sam morala napraviti. Dakle - ne, NEĆU prestati piti colu i jesti junk.
Puno manje mama, pogotovu ako uživaju u zdravoj hrani.Osim toga, ako ta teorija "kako roditelj tako i dijete" drži vodu, zašto se onda i mnoge mame zdravohranilice žale da im djeca ne žele jesti zdravu hranu na koju su navikla putem mlijeka? :?
Zato jer se to djetetu SVIĐA, i ne prihvaća da mu se ne da ono što mu se SVIĐA. Moja kćer ne voli kolu, i uvijek kaže kola nije za malu djecu. Ali bome, nikad neće reći to isto za čokoladu.Zašto djetetu ne bismo mogli objasniti da to jednostavno NIJE za njega (kao što činim s colom)?
Ispravak: Naravno da je manje zlo jesti nezdravo nego dimiti. Ali nije najbolje.
smatram da jedenje/nejedenje nema veze sa prehrambenim navikama majke, za to cu uzeti moj i sestrin primjer, dok ja nisam htjela jesti apsolutno nista on je jela apsolutno sve. Moja mama kaze da se preporodila s njom jer je moje hranjenje bila apsolutna trauma u njenom zivotu koju dan-danas nemoze zaboraviti. Jos se sjecam cjelodnevnog sjedenja za stolom jer se nisam smjela dignuti dok ne pojedem, i ja sam tako sjedila, ruckova koje su zavrsili s vecerama, opet nepojedenim. Dan danas ima averziju prema nekoj hrani jer su mi je uporno gurali dok sam bila djete a pomidoru sam takoder prvi put pojela kad sam pocela ziviti s MM ali krastavac jos nisam
poanta ove duge price je ta sto si mogao staviti pored mene bilo sto, cokolino, pastetu i neznam ni ja sto ali ako nisam bila gladna nisam jela, tako i dan danas.
Moja seka s druge strane je uvjek bila 'zdravo' djete. jela je sve sto si joj dao, fino je napredovala, po njihovim mjerilima i sto je rezultat - danas ima ogromne probleme s kilazom, slatko nemoze prestati jesti i ima strasnih problema s alergijama. Sada dali je to samo slucajno - neznam.
Ono sto znam je da moje djete necu forsirati ako nece i ne zelim da sutra ima traume oko hranjenja koje ja imam. Pokusat cu to prezentirati na sto zanimljiviji nacin i vidjeti kako ide. Ali sto se tice junka, ja ga isto nisam htjela pa se samo mogu nadati da ga nece niti ona
potpisujem post od honey. isto je i kod mene bilo. od sopanja u vrticu do, kod mojih doma, zicanja, uvjeravanja, prijetnji, podmicivanja, siljenja itd. da pojedem nesto odvratnog cuspajza s mesom.
sad pokusavaju istu stvar s jagorom. neki dan je moja mama izjavila da ce on umrijeti jer nista ne jede. (plus sto mi svako malo kazu da mu moram dati mlijeka jer djeca moraju piti mlijeka, a to sto ja dojim mu nije dovoljno :smajlickojirigavatru
jagor je jedno vrijeme poceo jesti, vec sam se poveselila kako ide u dobrom smjeru, da bi opet poceo ne jesti nista. u vrticu ponekad jede, ponekad ne. doma uglavnom ne.
procitala sam juula - hura! idemo jesti - i stajaznam... :/ cini mi se da je to ipak za stariju djecu. ili je preapstraktno za mene. ali nisam puno pametnija nakon te knjige.
cinjenica jest da trebamo jesti svi zajedno u isto vrijeme, ali opet primjecujem da jagor bas tad potpuno odbija jesti (valjda jer je to toliko rijetko da mu je prezanimljivo da bi jeo)
otkako je j. s nama, svaki bozji rucak kuham jednom rukom, jer drugom drzim njega. najradije se igra loncima i kuhacama. oduvijek. idemo zajedno na plac, pokazujem mu povrce, jako je zainteresiran za sve vezano uz hranu. ali jesti ponekad hoce, a ponekad nece.
nasa sreca je sto stvarno ne voli junk niti slatkojos se i izduzio pa je mrsav, zgoljav, nogice ko cackalice...
nisam razmisljala o nudjenju nezdrave hrane jer mi to uopce ne dolazi u obzir. mi doma ne jedemo ni pastete ni hrenovke, nikad, i nema sanse da jos dajem lovu za to smece.
dok ima mog mlijeka, nece biti gladan.
znate sto me izludjuje? kad trci po kuhinji, pokusava otvoriti frizider, pokazuje na hranu, voce, kruh, i vice: AM, AM!! rekao bi covjek: ovo dijete umire od gladi. ali kad mu ponudim jesti (to isto sto je trazio), nema sanse! donese mi jabuku s balkona, pokusava ju gristi ali ne moze, daje mi da ju operem, i cim ju zarezem... gotovo. jabuka ga vise ne zanima. vadi iz frizidera masline, dam mu jednu maslinu, baci ju na pod i trazi drugu hranu... neku vecer sam se izvikala na njega
lucylu, juul bi slucaj tebe i tvoje sestre prokomentirao na nacin da ste obje suradjivale, samo na razlicite nacine. slicna stvar je bila sa mnom i s mojim bratom. samo sto sam ja cesto glumila da nisam gladna (a u stvari se rusila u nesvijest od gladi) jer nisam mogla smisliti hranu koju su kuhali.
ali ne mogu ni danas. tek na faksu sam skuzila da postoje razni nacini da se pripremi hrana i da je povrce zapravo jako, jako ukusno. poriluk mi je najdraza hrana i gusim se u njemu, ali od njihovog masnog i 'zdravog' poriluk-cuspajza s tonom kobasica i vegete mi se i danas dize zeludac, jednako kao i prije 30 godina.
to je jedna od stvari koje me malo muce. kako znati kad dijete nesto ne zeli jesti jer ima neke nerazrijesene probleme s roditeljima, a kada stvarno ima naprosto razlicit ukus u odnosu na roditelje? jer sad, kad gledam unatrag, naprosto ne znam kako bi se bio mogao rijesiti taj moj odnos s roditeljima. ono sto oni jedu meni je odvratno; masni cuspajzi, puno mesa, sarma, pomfrit i sve s dva prsta ulja; ono sto ja jedem njima je nezacinjeno, bez okusa, i bozemiprosti, vegetarijanski.
ma čak možda i je usporedivo, po meni nije to niti bitno. Bitno je da djeca najupečatljivije uče modeliranjem, oponašanjem. Možemo mi pričati što god hoćemo, možemo tisuću puta ponavljati kako to nije dobro za njega...ako naše ponašenje nije vjerodostojno našim verbalnim porukama - nismo niti mi sami vjerodostojni djetetu. U tome je bit.bubice, zašto hrana ne bi bila usporediva s pušenjem i alkoholom? Zar hrana ne može biti porok? Zašto djetetu ne bismo mogli objasniti da to jednostavno NIJE za njega (kao što činim s colom)?
Pa kad smo i kod cigareta: misliš li da je vjerodostojniji roditelj koji puši i adolescentu tupi kako to nije za njega zdravo ili onaj koji to govori i sam ne puši? KOd manje djece je lakše s pušenjem i alkoholom jer smo mi sami uvjereniji kako to stvarno nije za djecu, uvjerena je i okolina tako da su i naše poruke (verbalne i neverbalne) jasnije.
Juul opet tu ima, po meni, odličan savjet. Kako jedino možete pokušati utjecati na djecu, obitelj da jedu zdravo? Tako da sebi uporno kuhate zdrave namirnice, trudite se da na tanjuru djeluju privlačno i da uživate u jelu. Jedete ih zajedno s obitelji kojima ste skuhali njihova uobičajena jela. Tek se onda možete nadati da će ih s vremenom zaintrigirati i da će probati vašu hranu, a u odraslijoj dobi to prihvatiti i kao model hranjenja.
Luna, procitaj Jespera - mislim da neces zazaliti. Meni je puno toga rasvijetlio vezano za jelo
Obroci u društvu zaista, u većini slučajeva, imaju efekta, pa i oni što ne jedu ništa pojedu više ili manje. Imam ličnog iskustva, tad i djeverova kčerka (3 godine) kojoj majka još uvijek miksa ručak da bi pojela bar nešto što nije slatko, pojede uredno ono što ostala (brat joj i moja E) djeca koja jedu zdravo jedu.
Ne znam koliko voliš kuhati, ali da probaš neke nove, kompromisne recepte, tipa bareni karfiol koji poslije obogatiš sa malo bešamela i rendanog sira, pa gratiniraš. Ili ono što kad nas barem uvijek prolazi kod peka (oni što bi živjeli na junk-u): sarajevska kljukuša, pojednostavljeni recept ide: povrće (rendani krompir, ili rezani špinat, ili rezana tikva) pomješaš sa jednim jajetom, malo brašna (vode ako treba), posoliš, gustina kao za gušće palačinke, izliješ u pomašten lim, i u rernu. Kod nas jako dobro prolaze i pite (sa sirom, povrćem, mesom) ali ne znam koliko ti to NIJE komplikacija za pravit. Finese za sarajevsku kljukušu možeš vidjeti ovdje http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ght=kljuku%9Aa
I zašto ne nekada pohovane pileće šnicle?
Ja sam po pitanju ovo vs. ono (što je tema topica) dosta felksibilna, ali to ne znači da ću dvoipolgodišnjaku prepustiti cjelokupnu brigu o dnevnom jelovniku.
Sva sreća, pa patrik niti nema neke pretjerano duge periode ne jedenja onoga što ja smatram da bi trebao jesti, ali kad se tako nešto dogodi i ja čekam do 6 popodne da vidim što će biti i hoće li dovoljno ogladniti da za ručak pojede ribu, ili ću ipak pribejći alternativi, te mu po 2, 3 dan za redom dati da se najede špeka
Opet, ako i pribjegavam nečemu što bi on jeo, pribjegnem gore spomenutom špeku, jajima, (domaćim) kobasicama ili pršutu radije nego hrenovkama ili salametinama koje mi doma nikad ne jedemo.
Čokolino, stvarno nikada nije htio, tako da kad sam mu u krajnjem očaju i nudila - nula bodova. Ipak, kolko-tolko drži do ispravne prehrane
I da, više mi se sviđa da mi dijete pojede i tu salametinu, nego da je gladan!
Ne znam uzrok ni pomoc problemu, ali i mene malo nervira postavka o licemjernosti (ne znam jel upotrijebljen bas taj izraz, ili neki drugi, ali svede se na isto) roditelja koji kao jedu junk hranu, ne daju je djetetu, pa to dijete osjeti (eto, cak i kad se to ne radi ispred njega) i zbog toga odbija zdravu hranu.
Prvo, moj sin je zivi primjer da to i nije bas istina.
Drugo, ne moramo na cigarete i alkohol, zar nije opceprihvaceno da se djetetu ne daje neka hrana, npr. gljive, med u ranoj dobi, kikiriki ili ljuti feferoni? To nitko ne bi nazvao licemjernim da roditelj ipak jede (valjda i poskrivecki) ali npr, cokolada odmah tu upada.
Luna, sto je da je, nadam se da ce brzo proci.
ja imam suprotan problem-ovu moju bestiju odvuci od hrane. taj bi jeo i automobilske gume da mu das. ali ajde, jede. ne znam kako bi se ponasala da konstantno odbija hranu. ne mogu si to ni zamisliti.
Slažem se sa Summer. Upravo sam to htjela napisati. Moja mlađa kćer ne jede isto što i mi, ne jede čak ni sve isto kao njena starija sestra. I to mi nije nimalo licemjerno. Ja sam njen roditelj koji brine za njeno zdravlje. Zašto bi ona jela slatkiše (kao seka) ili palačinku s nutelom (mlađa jede praznu)? Mislim da zato nije nesretna!
naravno da dijete ima pravo na svoj izbor, nitko ne polemizira što ako dijete neće lošu hranu koju mi jedemo nego upravo obrnuto...
Anci, sada citam opet, mozda nisam dobro skuzila tvoj post, no svejedno.
Pitanje je i koliko je staro to mlađe dijete...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom