Ne silimo, ne drzimo je za stolom dok ne pojede ono sto je stavljeno pred nju, ne prijetimo, ne cuvamo klopu od rucka za veceru (kao kaznu jer je nije pojela za rucak). Gotovo svaki dan se dogovaramo sto cemo kuhati (od onoga sto ponudim, obicno dvije-tri varijante) i najcesce ne moze odbiti argument da je sama rekla da je ok da danas kuhamo i jedemo xy.

Moze pojesti 3 zalogaja ili pun tanjur, to ostavljam njoj na volju (iako mi ponekad bude tesko prihvatiti da joj je dovoljno tri zlice), ali ne dozvoljavam da nakon 3 zlice rucka dopuni zeludac necim sto je primamljivije od rucka (iako kod kuce imamo na raspolaganju jedino zdravu hranu, i slatku i grickalice (prihvatljivu onome sto je za mene zdrava hrana)). Voce i sirovo povrce smije jesti kad hoce.